Orion widefield

Astro nomadi na prečanskom polju (photo: Saša Petrović)

Odavno imam namjeru da snimim sazviježđe Orion u širokokutnom kadru sa većim ekspozicijama kako bi istaknuo šarenilo boja koje se tu nalazi. Ideju sam dobio kada sam vidio spektakularni snimak Oriona koji je napravio Rogelio Bernal Andreo. Scott Rosen je takođe radio Orion wide snimak sa 50mm objektivom, kao i drugi astrofotografi.

Ranije sam pisao o Orionovim molekularnim oblacima, a ovaj put sam htio da uhvatim nešto od toga. Osim spektakularne magline M42 koju sam snimio prije dvije godine, u području Oriona se nalaze i M78 (NGC 2068) koja je dosta manje luminozna, potom maglina NGC 1999, zatim poznata maglina Konjska glava (IC 434) koju sam ranije snimio i NGC 2174. Tu su i još neki zanimljivi nebeski objekti:  M43, M78, višezvjezdani sistem Iota Orionis i Sigma Orionis. Veći teleskop otkriva i Barnardovu petlju  i maglinu Plamen (NGC 2024). Zanimljiva je i veoma blijeda refleksiona maglina Witchhead nebula (IC2218) – ostatak Supernove osvijetljen zvijezdom Rigel.

Sve ove magline su, ustvari, dio većeg Orionovog molekularnog oblaka koje je udaljen oko 1500 svjetlosnih godina od Zemlje i veličine stotine svjetlosnih godina. To je je jedan od svakako najintenzivnijih regiona formiranja zvijezda vidljiv unutar naše galaksije. U njemu se nalaze mnogi protoplanetarni diskovi i veoma mlade zvijezde. Takođe, tu su i tamne magline, emisione magline, reflektivne magline i tzv. HII (međuzvjezdani oblak ioniziranog hidrogena) područja.

Sinoć sam (15.02.2017.) konačno uhvatio priliku jer je bilo vedro i nije bilo hladno. Inače, Orion se može snimati samo zimi jer je tada vidljiv, pa zato i nema puno slika ovog područja. Sa Sašom Petrovićem i Ismetom Smajišem snimao sam sa rejona prečanskog polja (kod Dejčića), u blizini stećaka (skretanje za Ostojiće). Ovaj rejon nema vlage i idealno je mjesto za snimanje astrofotografije (prije svega Mliječnog puta, ali i ostalih nebeskih tijela).

Sa Sašom i Ismom na prečanskom polju (u pozadini Dejčići i Treskavica)

Od opreme sam sa sobom ponio EQ3 postolje, SW Star Adventurer montažu, dslr Canon 1100D koji sam ljetos modifikovao, a odlični objektiv Canon EF 16-35mm f/2.8L II USM sam posudio od Saše jer moj 50mm f1.8 II  koji sam namjeravao koristiti ne može dosegnuti fokus na zvijezdama zbog modifikacije (vađenje IC filtera).

Snimio sam 52 “light” frejma od po 2 minute, a snimio sam i nekoliko “dark” i “bias” frejmova.

Kad zaboraviš snimiti dark i bias frejmove, pa to uradiš usput na haubi auta

Kalibraciju i stakiranje sam uradio u Pixinsight aplikaciji. Zanimljiva je funkcija Morphological Transformation u PI kojom se smanjuje veličina zvijezda, što je potrebno u ovom slučaju jer je oko i u Orionu na desetine hiljada zvijezda. Završna obrada bila je u Photoshop programu. Ideju za ovaj video dao mi je kolega Boris Štromar. Obrada je trajala mnogo duže od samog snimanja, kao i obično.

Osim snimanja, bilo je ovo lijepo druženje ispod, sinoć spektakularnog, nebeskog svoda. Složili smo se da ćemo ljetos napraviti jedno slično astrofotografsko druženje na Studenom potoku (kod Umoljana).

Na kraju krajeva, jedino što nam ostaje u životu su naše uspomene. A upravo ovakva druženja lijepa su prilika za stvaranje nezaboravnih uspomena.

Selfie sa Sašom na povratku kući

Na kraju, radi komparacije, evo kako izgleda jedan originalni frame bez obrade:         Neobrađen (sirov) light frame (2 min ekspozicija, f2.8, ISO 1600, RAW, Tungsten light WB)

A evo kako to izgleda kada fotografiju dovedete do ruba ponora i nakon 12 sati peglanja snimaka (kalibracija, normalizacija, debayering, stakiranje, morfološka transformacija, crop, neutralizacija pozadine, kalibracija boja, kontrast, transformacija histograma, transformacija krivih, modifikacija saturacije po kanalima, smanjenje šuma, itd):

Obrađen snimak Orion widefield (ukupno 104 min ekspozicija, f2.8, ISO 1600)

Blijedo-crvenkasta maglina na slici sasvim lijevo gore je maglina Konus u Jednorogu, udaljena od nas oko 2700 svj. godina, a dimenzije su joj oko 7 svj. godina. Ona je dio skupa (klastera) nazvanog Božićno drvo. Ispod nje, lijevo na slici, jarko-crvene boje je maglina Rozeta koju sam ranije posebno snimio. Desno od Oriona je blijeda super zanimljiva maglina Vještičina glava, ostatak Supernove.

Na donjoj slici mogu se vidjeti pojedini objekti sa gornje fotografije područja Oriona.

Objekti oko Oriona (CdC program)

Zanimljivo je da je Registar pronašao oko 70 000 zvijezda na ovoj slici. Bukvalno, skoro svaki piksel je jedna zvijezda, toliko ih ima kada snimamo sa većim ekspozicijama. Broj zvijezda u našoj galaksiji (između 100 i 400 milijardi) je teško predstaviti, i svaki put se iznova začudim koliko ih ima. Moj otac je to dobro opisao kad je rekao: “Šta će im ovoliko zvijezda nije mi jasno…”

Registar je izbrojao tačno 69381 zvijezda na ovoj slici

Slijedeći put kada ugledate Orion na zimskom nebu, sjetite se da je to jedno veliko porodilište zvijezda, a možda i nekog oblika života!

Više detalja o objektima na ovoj slici pogledajte na ASTROBIN linku.