Magline

Maglina, maglica ili nebula (lat. nebula = magla) je interstelarni oblak sastavljen od prašine i plinova. Općenito se naziv maglina koristi za bilo koja difuzna nebeska tijela velikih dimenzija, što uključuje galaksije izvan Mliječnog puta (kao npr. Andromeda Nebula umjesto maglina “Andromeda”).

Magline se svrstavaju u sljedeće klase prema njihovom sjaju:

HII oblasti su mjesta gdje se rađaju zvijezde. Formiraju se kad se veoma difuzni molekularni oblaci počnu sažimati pod utjecajem vlastite gravitacije usljed eksplozije obližnje supernove. Oblak se sažima i dijeli, ponekad formirajući na stotine novih zvijezda. Novonastale zvijezde joniziraju okolni plin i proizvode emisijsku maglinu.

Ostale magline formiraju se iz ugašenih zvijezda. Zvijezda koja se podvrgava transformaciji u bijelog patuljka otpuhuje svoj vanjski sloj i formira planetarnu maglinuNove i supernove također mogu kreirati magline poznate kao ostaci nove i ostaci supernove.

Orion widefield

6b7f7664670f807eac95d2263af97119.1824x0_q100_watermark.jpg

Lokacija snimanja: Sarajevo, Dejčići
Oprema: EQ3, SW Star Adventurer, Canon 1100D mod, Canon 16-35mm f2.8
Ekspozicija: 52x2min
Obrada: Pixinsight, Photoshop

Na ovoj slici ugaonih dimenzija 35×24 stepena nalazi se oko 70 000 zvijezda (prebrojao program Registar). A uveče kad gledamo sazviježđe Orion, ne vidimo ih više od 30-tak…

Inače u našoj galaksiji nalazi se između 100 i 400 milijardi zvijezda!

M42

Orion Nebula, M42Snimak M42 bez obrade u Pixinsight programu

M42-PI-novo.jpgSnimak M42 sa obradom u Pixinsight programu

Orion maglina (Messier 42, M42 ili NGC 1976). To je difuzna maglina koja se nalazi južno u sazviježđu Orion. Jedna je od najsvjetlijih maglina, i vidljiva je golim okom. Nalazi se na udaljenosti od oko 1350 svjetlosnih godina i najbliži nam je region formiranja zvijezda. Procjenuje se da joj je prečnik oko 24 svjetlosne godine, a masa joj je veća od mase Sunca oko 2000 puta.

Snimak je napravljen u rejonu Dejčića, na planini Bjelašnici, 19. 12. 2014. Postupak pripreme snimanja sastojao se od nivelacije postolja, te grubog i finog usjeveravanja na NEQ 6 postolju uz pomoć okulara sa osvjetljenom končanicom i dopunskog teleskopa (tragača) manjeg uvećanja. Za snimanje je korišten dslr Canon 500d koji je bio kontrolisan softverski sa Samsung tableta. Između dslr aparata i teleskopa fokusa 900mm (f/7.5) nalazio se flat-field flattener 0.85x koji omogućava više upadnog svjetla i daje šire vidno polje.

Snimanje se sastojalo iz desetak snimaka različite ekspozicije (30“, 1 min, 2 min, 3 min, 4 min) sa sličnim ISO vrijednostima i RAW formatu, uz snimanje tzv. tamnih snimaka radi kalibracije slika i uklanjanja šuma na fotografijama. Slike su kalibrirane, normalizirane i stakirane u softveru Nebulosity. Konačna obrada (levels, curves, saturation, unasharp mask i noise filter) urađena je u programu Photoshop.

Maglina Rozeta

rozete-2.jpgDetalji snimka: ISO 800, M mode, RAW, pet ekspozicija od po 290 s, 90 s, 470 s, 580 s i 350 s. Ukupno 30 minuta ekspozicije.

Maglina Rozeta (Caldwell 49) je emisijska maglina u sazviježđu Jednorog. To je veliki, sferični, H II region koji se nalazi u blizini jednog kraja velikog molekularnog oblaka u regiji sazvijezđa Jednorog u Mliječnom putu. Otvoreni skup zvijezda NGC 2244 (Caldwell 50) je blisko povezan sa maglinom jer su se zvijezde ovog skupa formirale upravo iz materije unutar magline. Skup zvijezda i maglina su od nas udaljeni oko 5000 svj. godina. Radijacija ovih mladih zvijezda pobuđuje atome u maglini koji se jonizuju i sami emituju radijaciju uslijed čega maglina poprima karakterističnu boju. Masa magline se procjenjuje na oko 10 000 solarnih masa.

Maglinu Rozeta čini nekoliko objekata Novog općeg kataloga:

  1. NGC 2237, emisijska maglina
  2. NGC 2238, emisijska maglina
  3. NGC 2239, emisijska maglina
  4. NGC 2244, otvoreni skup
  5. NGC 2246, emisijska maglina

Maglina “Polumjesec” 

integration_ABE-5-manja.jpg
Lokacija: Stup, Sarajevo
Oprema: SW APO 120mm f/7.5, FR FF 0.85x, NEQ 6 Pro, Canon 1100D mod by AG Sarajevo, QHY 5L-II, CLS CCD Clip filter
Softveri za vođenje: PHD
Vrijeme integracije: 7,5h
Obrada: Pixinsight, Photoshop

 

Maglina “Polumjesec” (NGC 6888, Caldwell 27, Sharpless 105) je emisiona maglina u sazviježđu Labud (Cygnus), udaljena 4500-5000 svj. godina od nas. Maglinu osvjetljava Wolf-Rayet-ova zvijezda WR 136 (HD 192163) koja svakih 10 000 godina izbaci materijala kao 10 masa Sunca.  Nastala je kada se brzi zvjezdani vjetar (brzine oko 5 miliona km/h) ove zvijezde sudario sa nešto sporijim vjetrom koji je ranije izbacila (brzinom oko 32 000 km/h) ova zvijezda (u fazi crvenog diva, prije 250 000 do 400 000 godina).

Ova zvijezda se vidi kao svjetla tačka u centralnom dijelu magline.

Ishod sudara je kompleksna ljuska i dva udarna talasa. Jedan se kreće prema vani, a drugi prema unutra. Udarni val koji se kreće prema unutra zagrijava zvjezdani vjetar do temperatura pri kojim dolazi do emitovanja rendgenskog zračenja.

Objekat je vrlo taman i nalazi se oko 2 stepena udaljen od zvijezde Sadr. Većina teleskepa zahtjeva filtere (UHC ili OIII) da bi se maglina vidjela.

U slijedećih 100 000 do milion godina predviđa se da će ova zvijezda postati Supernova.

Neki ovu maglinu zovu i Euro maglina jer njen oblik podsjeća na znak Euro.

Maglina Konjska glava (Horsehead nebula)

GLAVNA-HorseheadDetalji snimka: ISO 800, M mode, RAW, tri snimka sa ekspozicijama od po 120 s, 90 s i 240 s. Ukupno tek oko 7,5 minuta ekspozicije (objekat je brzo zašao iz lokalnih građevina).

Maglina Konjska glava (poznata i kao Barnard 33) je tamna maglina u sazviježđu Orion. Maglina se nalazi u blizini zvijezde Alnitak, koja je najudaljenija istočna zvijezda na Orionovom pojasu i koja je dio mnogo većeg Orionovog molekularnog oblaka o čemu sam ranije pisao. Maglinu je prvi put zabilježio 1888. godine škotski astronom Vilijamina Fleming na fotografskom platnu u opservatorijumu Hardvarskog univerziteta. Maglina Konjska glava je udaljena oko 1500 svjetlosnih godina od Zemlje. To je jedna od najzanimljivijih i najprepoznatljivijih maglina zbog oblika svog vrtložnog oblaka tamne prašine i gasova, koji liči na konjsku glavu kada se gleda sa Zemlje pod određenim uglom.

Tamni oblak prašine i gasa je regija u Orionovom molekularnom oblaku gdje se odvija intenzivno formiranje zvijezda. Sazviježđe Orion je, gledano iz sjeverne hemisfere, istaknuto na nebu u zimskim večerima. Kompleksna zvjezdana porodilišta inače mogu sadržavati više od 100 poznatih organskih i neorganskih jedinjenja kao i prašinu koja se sastoji od velikih i kompleksnih molekula.

Crveni ili ružičasti sjaj potiče od vodonika, uglavnom iza magline, jonizovanog od strane obližnje sjajne zvijezde Sigma Orionis.

Tamni dio magline Konjska glava je uglavnom uzrokovan gustom prašinom koja blokira svjetlost zvijezda iza njega. Svijetle tačake u Maglini Konjska glava su mlade zvijezde u procesu formiranja. Maglina ima magnitudu oko 11.

Iris nebula (emisijska maglina u sazviježđu Kefej)

Emisijska maglina koja liči na cvijet i zvjezdani skup u sazviježđu Kefej udaljeni oko 1300 svj. godina od nas, širine oko 6 svj. godina. To je prašinasta maglina koja okružuje vruću, mladu zvijezdu.

iRIS.jpg

Lokacija i datum: Sarajevo, 31.07.2016.
Oprema: SW APO 120mm/900mm, NEQ6, Canon 350D mod, FR FF 0,85x
Vođenje: QHY-5II, PHD
Ekspozicija: 90 min
Obrada: Nebulosity, Pixinsight, Photoshop, Lightroom

Maglina Mjehur (NGC 7635, Sharpless 162, Caldwell 11)

Bubble-zadnja-manja.jpg

NGC 7635 je emisijska maglina i nalazi se u sazviježđu Kasiopeja. To je HII region u blizini otvorenog zvjezdanog skupa M52. “Mjehur” je nastao uslijed dejstva jakog “zvjezdanog vjetra” sa mlade, vruće zvijezde u njegovom centru. Ova maglina udaljena je od nas otprilike 7000-11000 svj. godina.

Lokacija i datum: Sarajevo, 31.07.2016.
Oprema: SW APO 120mm/900mm, NEQ6, Canon 350D mod, FR FF 0,85x
Vođenje: QHY-5II, PHD
Ekspozicija: 80 min
Obrada: Nebulosity, Pixinsight, Photoshop, Lightroom

M8

M8 (Lagoon nebula)

Maglina “Laguna” (M8) i njena bliža okolina. Šteta je jedino što je nisam mogao snimati više od 10 minuta jer je objekat „zašao“ iza obližnjeg drveća.
Detalji snimanja:
Oprema: SW APO 120mm f/7.5, FR FF 0.85x, NEQ 6 Pro, Canon 350D mod, QHY 5L-II
Softveri za vođenje: PHD
Vrijeme integracije: 10 min
Obrada: Nebulosity, Pixinisght LE, Photoshop

Maglica Laguna (Messier 8 ili NGC 6523) je emisijska maglica koju je prvi put zabilježio Guillaume Le Gentil 1746. godine. Još 1680. John Flamsteed zabilježio je otvoreni skup NGC 6530 koji je dio maglice. Charles Messier je maglicu u svoj katalog unio 23. maja 1764. Messier je zabilježio poziciju otvorenog skupa, a maglicu je opisao kao zamućenje oko zvijezde 9 Sagittarii.

Messier 8 je golemi oblak i H II regija u sazviježđu Strijelca. Maglica se prostire na području od 90′ x 40′ i udaljena je od nas 5200 svj. godina. Stvarne dimenziju maglice su 140 x 60 svj. godina što je čini golemim objektom.Maglica posjeduje mnoge globule, urušene oblake plina iz kojih će nastati zvijezde. Istraživanja iz 2006. otkrila su Herbing-Haro objekte što je izravna potvrda da u maglici nastaju nove zvijezde.

Jedan dio maglice nazvan je Pješčani sat. To je najsjajniji dio maglice, oko zvijezde 9 Sagittarii. Ovaj dio maglice je mjesto gdje se odvija formiranje zvijezda, a njen sjaj je uzrokovan mladim i vrućim zvijezdama. Najsjanija od njih je zvijezda Herschel 36, spektralne klase O7, sa sjajem od +9.5 magnitude. Starost ove zvijezde je procijenjena na 2 miliona godina.Najsjajnija zvijezda koja i najviše doprinosi sjaju maglice je već spomenuta zvijezda 9 Sagittarii.

U tamnoj noći i običan dvogled će pokazati skup NGC 6530 i mali magličast oblak zapadno od njega. Za uživanje u punoj ljepoti ove maglice potreban je teleskop s promjerom objektiva većim od 200mm. 250 i 300mm teleskopi pokazuju ovu maglicu u neizmjernim detaljima. Na odmet nije koristiti i neki od specijalnih filtera jer se maglica nalazi nisko na našem nebu kada kulminira.

M27

The Dumbbell Nebula (Messier 27)

Maglina „Uteg“ (Dumbbell Nebula, Apple Core Nebula, Messier 27, M27, NGC 6853). Messier 27 je planetarna maglica u sazviježđu Lisica. Maglicu je otkrio Charles Messier 1764. godine, te ju opisao kao ovalnu maglicu bez zvijezda.

Oprema: SW APO 120mm f/7.5, FR FF 0.85x, NEQ 6 Pro, Canon 350D mod, QHY 5L-II
Softveri za upravljanje: PHD – vođenje glavnog teleskopa, Backyard EOS – upravljanje kamerom
Vrijeme integracije: 15 min
Obrada: Nebulosity – stakiranje i kalibracija, Pixinisght LE – histogrami, krive, izvlačenje i neutralizacija pozadine, Photoshop – postprocesiranje

M27 je oblak plina koji je ispustila umiruća zvijezda masom slična Suncu. Maglica vjerojatno ima za planetarne maglice karakterističan oblik prstena koji je nama nevidljiv. Razlog tome je što se iz naše perspektive vidi ekvatorijalna ravnina maglice. Maglica se od nas nalazi na udaljenosti između 490 i 3,500 svj. godina. Trenutno je prihvaćena udaljenost od 1,360 svj. Godina. Maglica ima prividne dimenzije od 8′ po dužini i 5.6′ po širini. Na toj udaljenosti to odgovara stvarnim dimnezija od 3’x2′ svj. godina.

Starost maglice M27 procijenjena je na 3,000 do 4,000 godina s gornjom granicom od 14,600 godina. Brzina širenja plina je 31 km/s. Prema brzini širenja plina starost maglice izračunata je na oko 10,700 godina.
Središnja zvijezda M27 je bijeli patuljak s prividnim sjajem od +13.5 magnituda. Temperatura bijelog patuljka je 85,000 K, njegova masa je 0.56 vrijednosti mase Sunca. Radijus ovog bijelog patuljka je 3 puta veći od radijusa Zemlje. Prosječan radijus bijelih patuljaka je jednak radijusu Zemlje.Prividni sjaj maglice je +7.5 magnituda. Stvaran sjaj maglice je oko 150 puta veći od sjaja Sunca. Većina svjetlosti je emitirana u samo jednoj spektralnoj liniji s valnom dužinom od oko 500 nm. Spektralna linija od 500 nm je izražena kod svih planetarnih maglica.

M27 je moguće uočiti u dvogledu veličine 10×50 pa nadalje. Unatoč velikom prividnom sjaju, maglica je mala pa je potrebno više povećanja da bi se uočili detalji. U teleskopima se može uočiti središnje tijelo maglice u obliku pojedene jabuke. U većem teleskopu može se uočiti vanjska ovojnica maglice.

M16

M16 - Eagle nebula

Maglina „Orao“ (M16) snimljena 21. 07. 2015. u Sarajevu.

Oprema: SW APO 120mm f/7.5, FR FF 0.85x, NEQ 6 Pro, Canon 350D mod, QHY 5L-II
Softveri za upravljanje: PHD, Backyard EOS
Vrijeme integracije: 15 min
Obrada: Nebulosity, Pixinsight LE, Photoshop

Više o maglici „Orao“:
Maglica „Orao“, (katalogizirana kao Messier 16, M16 i NGC 6611), emisijska je maglica u sazviježđu Zmija. Otkrio ju je Philippe Loys de Chéseaux 1745. godine.Maglia „Orao“ dio je difuzne emisije maglice, odnosno H II regije, koja je katalogizirana kao IC 4703. Ovo područje aktivnog stvaranja zvijezda udaljeno je oko 7000 svjetlosnih godina. Stup plina koji je vidljiv kako izlazi iz maglice dugačak je otprilike 9,5 svjetlosnih godina.

Najsjajnija zvijezda u maglici (HD 168076) ima prividnu magnitudu od +8,24 što je čini lako uočljivom s boljim dvogledom. Zapravo se radi o binarnoj zvijezdi sastavljenoj od O3,5V zvijezde i O7,5V pratitelja.Messier 16 je dosta lako naći, koristeći zvijezde u sazviježđu Štit. Dvogled će pokazati skup kao mutnu mrlju na mjestu otvorenog skupa. Teleskop s 100 mm u promjeru pokazat će oko 20 zvijezda i naznake maglice. Veliki teleskopi, oko 300 mm u promjeru, mogu vidjeti stupove prašine. Korištenje filtera poput UHC ili OIII je preporučljivo.

NGC 6960

NGC 6960 (the Witch's Broom)

NGC 6960 koji zovu i „Božiji prst“ ili Vještičina metla“ (the “Witch’s Broom”, “Finger of God”) u blizini zvijezde 52 Cygni, narandžastog diva udaljenog 201 svj. godine od nas, sa prividnom magnitudom od 4.2.

NGC 6960 je, inače, dio magline Zapadni Veo (Caldwell 34), koja predstavlja oblak vrelog i jonizovanog gasa i prašine u sazviježđu Labud. Oblak je ostatak supernove koja je eksplodirala prije nekih 5000 do 8000 godina. Rastojanje od nas do ove magline nije precizno utvrđeno, ali prema grubim procjenama udaljenost je oko 1470 svetlosnih godina.Prema podacima do kojih je došao Svemirski teleskop Hubble u oblaku se nalazi najviše kiseonika, sumpora i vodonika. To je inače jedan od najvećih poznatih izvora rentgenskog zračenja.

Oprema: SW APO 120mm f/7.5, FR FF 0.85x, NEQ 6 Pro, Canon 350D mod, QHY 5L-II
Softveri za upravljanje: PHD, Backyard EOS
Vrijeme integracije: 100 min
Obrada: Nebulosity, Pixinsight LE, Photoshop

M20

M20 (Trifid nebula)

Emisijska maglica „Trifid“ (M20) sa okolinom, snimljena 13. 08. 2015.

Detalji snimanja:
Lokacija: Miševići (Sarajevo)
Oprema: SW APO 120mm f/7.5, FR FF 0.85x, NEQ 6 Pro, Canon 350D mod, QHY 5L-II
Softveri za vođenje: PHD
Vrijeme integracije: 12 min
Obrada: Nebulosity, Pixinisight LE, Photoshop

Messier 20 (M20 ili NGC 6514), također Trifid, je emisijska i reflektivna maglica u sazviježđu Strijelac. Nalazi se 2° sjevernije od maglice Messier 8. Charles Messier 5. lipnja 1764. otkrio je maglicu i opisao je kao nakupinu zvijezda, umotanih u maglicu. Ime Trifid je dobila od Williama Herschela koji je uočio tamne oblake prašine u maglici koji je dijele na tri dijela.

M20 je udaljena oko 5,200 svj. godina. Njen promjer na nebu je 28′ što znači da se u stvarnosti proteže na 40 svj. godina. Maglica se sastoji od dva dijela, emisijskog, koji je crven zbog pobuđenog vodika i plavog, reflektivnog dijela koji odbija svijetlost mladih zvijezda.Glavni izvor svijetla za maglicu su tri zvijezde u središtu maglice. Zvijezde su mlade i vruće, te nekoliko hiljada puta sjajnije od Sunca.

Na Hubble-ovoj fotografiji se mogu vidjeti rodilišta zvijezda. Mlade zvijezde izbacuju mlazove plina koji se mogu vidjeti kao štapići što izviru iz oblaka. Spitzer Space Telescope je u infracrvenom dijelu spektra otkrio 120 novonastalih zvijezda i još 30 „embrija“ u kojem se upravo odvija formacija zvijezda.Messier 20 je teško uočiti malim dvogledom. Kroz manji teleskop ju je moguće vidjeti u tamnim noćima kao slabašan sjaj oko zvijezda. Kroz 200 mm teleskop može se vidjeti slabašna maglica. Pažljivije promatranje otkriti će da je ta maglica podijeljena na tri dijela. Od velike koristi je UHC ili OIII filter.

M57

M57 - The Ring nebula

Maglica „Prsten“ (M57)

Detalji snimanja:
Lokacija: Miševići, Sarajevo
Oprema: SW APO 120mm f/7.5, FR FF 0.85x, NEQ 6 Pro, Canon 350D mod, QHY 5L-II
Softveri za vođenje: PHD
Vrijeme integracije: 10 min
Obrada: Nebulosity, Pixinisght LE, Photoshop

Maglica Prsten znana i kao Messier 57 (M57 ili NGC 6720) smještena je u sazviježđu Lira. M57 se smatra prototipom planetarnih maglica jer objedinjuje gotovo sve njihove karakteristike – simetričnost, ovojnice od plinova, snažno emitiranje svijetla na valnoj dužini od 500.7 nm i bijelog patuljka u svom središtu.Maglicu je otkrio Antoine Darquier de Pellepoix 1779. godine. Samo nekoliko dana kasnije otkrio ju je i Charles Messier. Grof Friedrich von Hahn prvi je otkrio središnju zvijezdu 1800. godine.

M57 nalazi se oko 2,300 svj. godina od Zemlje. Prividan sjaj maglice je + 8.8 magnituda. Većina svjetla je emitirana u jednoj valnoj dužini od 500.7 nm. Dimenzije prstena M57 su 1.4’x1.0′, na udaljenosti od 2,300 svj. godina to odgovara linearnim dimenzijama od 0.9 x 0.7 svj. godina. Oko središnjeg prstena protežu se ovojnice plinova s promjerom od 2.4 svj. godina. Maglica se širi brzinom od 1″ po stoljeću i zahvaljujući tome moguće je procijeniti njenu starost na 6 do 8 hiljada godina.Središnja zvijezda M57 je bijeli patuljak. Radi se o jezgri zvijezde dimenzija usporedivih sa Zemljom. Sjaj bijelog patuljka je + 14.7 magnituda ali zbog velike temperature on većinom zrači u UV dijelu spektra.

Izgled maglice M57 je sličan je planetarnoj maglici M27. Razlika je što M57 vidimo oko 30° otklonjenu od ose, a kod M27 taj ugao je gotovo 90°. Masa maglice je oko 0.2 solarne mase.M57 je vrlo lako pronaći. Nalazi se točno na pola puta od između zvijezda Beta i Gama Lire. Unatoč velikom sjaju. zbog malih dimenzija maglice potrebno je veće povećanje da bi se raspoznala. Zbog toga je gotovo nevidljiva u dvogledima 10×50 dok veći dvogledi s povećanjem od 20 i više puta je mogu pokazati. U teleskopima oblik prstena će biti jasno uočljiv. Teleskopi veći od 200 mm pokazat će da je i unutrašnjost maglice ispunjena plinom. Teleskopi veći od 500 mm mogu pokazati vanjske ovoje maglice, ali u savršenim uvjetima posmatranja. Za uočavanje centralne zvijezde potreban je teleskop od 350 mm, tamno nebo, stabilna atmosfera i velika povećanja.

IC 1805

Heart nebula (IC 1805, Sharpless 2-190)

Centralni dio Heart nebule (IC 1805, Sharpless 2-190)

Lokacija: Miševići (Sarajevo)
Oprema: 120mm APO f/7.5, QHY-5II, Canon 350D mod
Softveri: PHD, Nebulosity, Photoshop
Ekspozicija: 30min (vrijeme nije dozvoljavalo više)
Datum snimanja: 07.11.2015.

M1

M1

Maglina Rakovica ili M1 (NGC 1952, Taurus A), snimljena sa Prečanskog polja (Sarajevo), decembar, 2014.

Maglica Rakovica, koja inače predstavlja ostatak supernove SN 1054, postala je sa Zemlje vidljiva 4. jula 1054. godine. Kineski astronomi opisali su supernovu kao 4 puta sjajniju od Venere što znači da je imala prividnu magnitudu od -6. Supernova je bila 23 dana vidljiva po danu i još 653 dana po noći. Prema tim podacima pretpostavlja se da je SN 1054 bila supernova tipa 2. Vjeruje se da je masa zvijezde koja je eksplodirala u SN 1054 bila između 8 i 12 Sunčevih masa.

Supernova je iza sebe ostavila oblak užarenog plina koji se polako širi. Taj ovalni oblak plina ima dimenzije od 6′ dužine i 4′ širine. Na udaljenosti od 6 300 svjetlosnih godina to odgovara promjeru od 11 svjetlosnih godina. Plin koji danas vidimo se većinom sastoji od ioniziranog helija ili vodika s primjesama ugljika, kiseonika, neona, nitrogena, željeza i sumpora. Fotografije otkrivaju njenu vlaknastu strukturu, specifičnu za ostatke supernova, sjajnije središe i optički pulsar. Temperatura plina je od 11 000 K do 18 000 K. Vjeruje se da je pulsar unutar magline M1 tijelo promjera 28-30 km koje svake 33 milisekunde odašilje puls zračenja.

Tehnika snimanja:

– Light i dark frames (sa različitim ekspozicijama)

– Kalibriracija,normalizacija i stakiranje u programu Nebulosity.

– Finalna obrada u programima PixInsight i Photoshop.

Ovu maglinu je inace dosta teško snimiti, pogotovo ako nemate autoguiding i kada duva jači vjetar.

NGC 7000

NGC 7000

Dijelovi maglice „Sjeverna Amerika“ i maglice „Pelikan“, snimljeni 21. 07. 2015. u Miševićima (Sarajevo).

NGC 7000 je emisijska maglica u zviježđu Labud, blizu zvijezde Deneb. Zbog prepoznatljivog oblika maglice, koji donekle podsjeća na kontinent Sjevernu Ameriku, često se zove Maglica Sjeverna Amerika. Maglicu je otkrio William Herschel u XVIII. stoljeću.

Oprema: SW APO 120mm f/7.5, FR FF 0.85x, NEQ 6 Pro, Canon 350D mod, QHY 5L-II
Softveri za upravljanje: PHD, Backyard EOS
Vrijeme integracije: 30 min
Obrada: Nebulosity, Pixinsight LE, Photoshop

Više o maglici „Sjeverna Amerika“:
NGC 7000 je velika maglica koja pokriva prostor deset puta veći od punog Mjeseca. Unatoč dimenzijama, njen ukupni sjaj je skroman što kao posljedicu ima maleni površinski sjaj. Zbog toga je maglica nevidljiva golim okom. Dvogledi i teleskopi s velikim vidnim poljem, pod dovoljno tamnim nebom, mogu pokazati maglicu kao magličast oblak.Koristeći specijalne filtere (poput UHC) koji odbijaju neželjeno svijetlo, maglicu je moguće vidjeti golim okom pod tamnim nebom. Njen specifičan oblik i crvena boja pokazuju se samo na fotografijama.

NGC 7000 i obližnja Maglica Pelikan su u stvari isti međuzvjezdani oblak ioniziranog vodika. Između nas i maglice nalaze se kompleksni oblaci međuzvjezdane prašine. Ti oblaci blokiraju svijetlost zvijezda i maglica u pozadini što uzrokuje oblike koje mi vidimo.Točna udaljenost do maglice, niti zvijezda koja uzrokuje ionizaciju, nisu poznati. Ako ionizaciju maglice uzrokuje Deneb, onda je udaljenost maglice oko 1,800 svj. godina.

Slike u većem formatu možete pogledati na ASTROBIN i FLICKR.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s