MPC kod

Dan 22. 05. 2018. ostat će upamćen kao važan datum. To je dan kada smo dobili MPC (opservacijski) kod! Amaterski astronomi znaju šta to znači, laički rečeno – da si certificiran da obavljaš profesionalno astrometriju nebeskih tijela.

Naš MPC kod je “L20”, i to je prvi MPC (https://minorplanetcenter.net/) kod u Bosni i Hercegovini. Minor Planet Center je, inače, oficijelna svjetska organizacija koja se bavi malim objektima u Sunčevom sistemu (astereoidi, komete, itd). Pod pokroviteljstvom Međunarodne Astronomske Unije (IAU), djeluje u Smithsonian Astrophysical Observatory, koji je dio Centra za Astrofiziku zajedno sa Harvard College Observatory. Na MPC se prijavljuju astrometrijska mjerenja poznatih astereoida, prijavljivanje otkrića novih astereoida, kao i potencijalno opasnih astereoida! Osim astrometrije, na MPC se prijavljuju i fotometrijski podaci o manjim nebeskim tijelima.

MPC je jedan od stubova odbrane (ranog upozorenja) Zemlje od potencijalno najveće opasnosti – udara (većih) nebeskih tijela. Za više informacija o ovoj opasnosti iz svemira, preporučujem svoj raniji tekst.

Postupak za dobivanje MPC koda, ukratko, je sljedeći:

1. Potrebno je snimiti 2 ili više objekta (astereoida sa brojem 400 – 40000) tokom najmanje 2 različite noći sa najmanje 2 mjerenja tokom jedne noći. Vremenski razmaci između noći ne bi trebali biti veći od sedmicu-dvije. Za ovu svrhu potrebne su CCD kamere, uz ostalu opremu, koje nisu jeftine. Precizno snimanje objekata i njihova astrometrija podrazumijeva solidno znanje o upotrebi opreme i softvera.
2. Pored potrebe za velikom astrometrijskom preciznosti, potrebno je i precizno vrijeme snimanja, pri čemu maksimalna dozvoljena greška iznosi 0.00001 dan ili manje ako se objekt kreće brže.

Softver koji smo koristili u potrazi za (novim) asteroidima, tj. u obradi dobijenih podataka, je Astrometrica. Softver je odličan i zahvaljujemo se njenom autoru Herbertu Raabu na pomoći oko početnih postavki (svaka oprema ima različite postavke i treba vremena za podešavanje). Od softvera koji se mogu koristiti tu su još:

• John Rogers’ CCD Astrometry
• Project Pluto’s Charon
• Bob Denny’s PinPoint
• BdW Publishing’s Canopus
• Prism
• Software Bisque’s TheSky + CCDSoft
• Circe
• fitsblink

Naš prvi set podataka smo poslali krajem prošlog mjeseca. U tom setu je napravljeno ukupno 60 mjerenja (16 različitih objekata tokom 3 različite noći). Najtamniji astereoid koji smo mjerili je magnitude 18.6, što je blizu granice trenutne kombinacije teleskopa I kamere. Na slikama dole prikazani su screenshot-ovi procesa obrade podataka dobijenim snimanjem. Treba napomenuti da se svi snimci trebaju kalibrirati sa bias, dark i flat frejmovima, i to smo uradili u programu Pixinsight.

Dobivanjem koda smo postali prva i trenutno jedina registrovana “zvjezdarnica” u državi. Ovaj kod ne znači da smo završili naš posao, nego upravo suprotno, tek počinjemo!

Na slici dole je prikazan dio dokumenta (eng. plain text file) koji smo poslali (konačan izvještaj).

Na slici dole dat je screeshot liste svjetski verificiranih MPC opservatorija, i naš kod “L20”, opservatorija pod nazivom AG_Sarajevo (Astronomska grupa Sarajevo).

Spitzer Space Telescope, SOHO, Hubble Space Telescope, Palomar Mountain, European Southern Observatory, Observatorio Astronómico de Mallorca, itd. Neko fino društvo.

Put koji je trebalo proći da bi došli do ovoga nije bio ni jednostavan ni kratak. Kriva učenja u ovoj oblasti (praktična amaterska astronomija: astrometrija i fotometrija, kao i astrofotografija) je strma, a u BiH nema niko od koga možemo nešto naučiti oko ovih stvari. Mi smo praktično pioniri. Nekad je BiH bila regionalni centar astronomije, a sada smo, nakon agresije na našu zemlju, u bivšoj Jugoslaviji na zadnjem mjestu. Čak i Kosovo ima Astronomy Outreach program, gdje Pranvera Hyseni radi odličan posao.

Sredinom prošle godine snimili smo prvi put asteroid (ko prati naš radi, to je bio asteroid Juno), međutim shvatili smo da je potrebna CCD kamera kako bi mogli prikupiti kvalitetne i precizne podatke. Krajem prošle godine smo je i kupili (polovnu), uz pomoć naših prijatelja.

Ostaje problem postavljanja i sklanjanja opreme svaku noć snimanja, budući da nemamo stalnu lokaciju (problem sigurnosti). Poslije više godina pokušavanja i testiranja, sada opremom možemo upravljati daljinski (putem interneta) i poprilično automatizirano. Oprema je vrlo skupa i “nabavljali” smo je duže od 3 godine.

Sve je ovo dokaz da se sve može uraditi samo ako imate volju, strpljenje, volite ono što radite i imate prijatelje koji prepoznaju vaš entuzijazam. Nema koristi od konstantnog kukanja i čekanja nekoga da vam nešto kupi ili uradi. Moramo svi zavrnuti rukave i uraditi onoliko koliko možemo (pa i više) i rezultati neće izostati.

Na kraju, moram posebno istaći Zoran Kneževića iz SAD-a, koji je dao inicijalni impuls razvoju BiH astronomije svojim finansijskim injekcijama, a kasnije pomogao i u kupovini CCD kamere. Tu je i Haris Nuspahić iz Švedske koji je uvijek tu uz nas, kao i Zamir Alfani iz Italije.

U svakom slučaju, mi idemo dalje. Plan je u narednom periodu, osim potrage za novim asteroidima, uraditi fotometriju varijabilnih zvijezda, detekciju egzoplaneta, kao i spektroskopsko snimanje kvazara.

Za one koji žele saznati više, preporučujem slijedeću literaturu iz ove oblasti:

• Centar malih planeta IAU je izdao izvrstan “Vodič za astrometriju manjih nebeskih tijela“, koji uključuje ogromnu količinu korisnih informacija za početnike i napredne promatrače.
• Zanimljiv i koristan članak o “Lovu na asteroide“, kojeg je napisao Dennis diCicco (koji je otkrio preko 100 manjih nebeskih tijela pomoću “klasične” verzije Astrometrice), objavljen je u proljeće 1996. godine u izdanju “CCD Astronomy”.
• Peter Birtwhistle ima mnoge korisnih savjeta za promatrače koji žele pratiti “Near Earth” asteroide na stranici njegove zvjezdarnice.
• Kao nešto iscrpniji vodič za promatranje manjih nebeskih tijela (uključujući astrometriju i fotometriju), preporučuje se knjiga “Asteroidi i patuljasti planeti i kako ih promatrati” koje je napisao Roger Dymock.