Kakva je korist od astronomije?

“Somewhere, something incredible is waiting to be known.” (C. Sagan)

Najplemenitija nauka

S vremena na vrijeme od poznanika čujem izjavu “kakva je korist od te astronomije, šta imamo mi od toga?” Dosadilo mi je više to slušati, pa sam sjeo da sistematiziram podatke  o tome šta mi to imamo od te neke astronomije.

Za početak, evo kako je Charles A. Young (1834-1908), poznati astronom i autor prepoznatljivih knjiga A Textbook of General Astronomy (1888) i Elements of Astronomy (1889) još u 19. stoljeću opisao astronomiju:

“Astronomija je nauka koja tretira nebeska tela. Ona istražuje (a) njihova kretanja i zakone koji upravljaju kretanjem; (b) njihovu prirodu, dimenzije i karakteristike; (c) uticaj koji vrše jedan na drugog, bilo svojom privlačnošću, radijacijom ili na bilo koji drugi način. Astronomija je najstarija od prirodnih nauka: gotovo najstariji zapis koji nalazimo u analima stare Kine i na ispisanim “bibliotekarskim ciglama” Asirije i Babilona odnosi se na astronomske teme, kao što su pomračenja Sunca i položaji planeta. Očigledno je da su izlazak i zalazak Sunca, napredovanje godišnjih doba i faze mjeseca morali privući pažnju čak i najnezainteresovanijih ljudi u ranim fazama razvoja ljudske civilizacije. Budući da je astronomija najstarija od svih nauka, tako je i jedna od najsavršenijih, a u nekim aspektima i najplemenitija, jer je “najnesebičnija” od svih njih. Astronomija je veoma korisna u svakodnevnom životu, uprkos možda drugačijem mišljenju dijela javnosti. Pomoću astronomije se npr. utvrđuju geografska širina i dužina nekog mjesta na površini zemlje, a samim tim moguća je npr. plovidba brodova na moru. Ako možemo zamisliti da se ljudi probude i zaborave na znanja koja im je pružila astronomija, pri čemu bi bili uništeni svi almanasi i astronomske tablice, uništeni sekstanti i hronometri, trgovina bi tada praktički stala; a što se tiče navigacije, svijet bi se vratio na dane prije Kolumba. Štoviše, sve operacije mjerenja u velikoj mjeri, poput određivanja granica zemalja, više ili manje ovise o astronomskim posmatranjima. Isto vrijedi i za sve druge operacije koje, poput željezničke službe, zahtjevaju poznavanje i poštivanje tačnog vremena; jer temeljni čuvar vremena je ustvari dnevna revolucija neba, a što precizno određuju astronomski instrumenti. U davna vremena vjerovalo se da su ljudski poslovi svake vrste, dobrobit naroda i životna historija pojedinaca podjednako kontrolirani, ili barem predodređeni, pokretima zvijezda i planeta; tako da bi iz proučavanja nebesa trebalo biti moguće predvidjeti budućnost. Pseudo-nauka astrologije koja se temelji upravo na ovom uvjerenju doista je dala motive koji su doveli do većine astronomskog opažanja u starim vremenima. I baš kao što je savremena hemija potekla iz alkemije, tako je astrologija bila preteča astronomije. Osim korisnosti astronomije u uobičajenom smislu riječi, proučavanje astronomije je od velike vrijednosti u smislu intelektualnog treninga i uzdizanja. Ni jedna druga nauka ne djeluje tako da nam s jedne strane omogućava pravilno gledište o našoj stvarnoj beznačajnosti u prostoru i vremenu, ili nas uči, s druge strane, o dostojanstvu ljudskog intelekta – sposobnog da u neku ruku “razumije” svemir i prepoznaje njegov plan i značenje. Proučavanje ove nauke njeguje i razvija gotovo svaki dio ljudskog uma; sjećanje, snaga premišljanja i mašta. Preciznim i matematičkim karakterom mnogih svojih rasprava potiče tačnost misli i izraza, te ispravlja onu neodređenost koja je bila rezultat čistog književnog treninga. S druge strane, ljepotom i raskošom predmeta koje predstavlja, astronomija potiče maštu i zadovoljava pjesnički osjećaj. Na svaki način astronomija zaslužuje mjesto koje joj je davno dodijeljeno u obrazovanju.”

Astronomija u svakodnevnom životu

Kroz historiju ljudi su gledali u nebo kako bi, kao što je rečeno, navigirali ogromnim okeanima, da bi odlučili kada saditi svoje usjeve i odgovarati na pitanja odakle smo došli i kako smo stigli do ovde. Astronomija je naučna disciplina koja nam otvara oči, daje kontekst našem mjestu u univerzumu i koja može preoblikovati naš pogled na svijet. Kada je Kopernik tvrdio da Zemlja nije centar univerzuma, to je izazvalo revoluciju. Revolucija kroz koju su religija, nauka i društvo morale da se prilagode ovom novom pogledu na svijet.

Astronomija je, naravno, oduvijek imala značajan uticaj na naš svijet. Rane kulture su identifikovale nebeska tijela sa bogovima i uzimala njihova (planetska) kretanja preko neba kao proročanstva onoga što će doći. Sada bi ovo nazvali astrologijom, daleko od utvrđenih činjenica i skupih instrumenata današnje astronomije, ali i dalje postoje nagovještaji ove historije u savremenoj astronomiji. Uzmimo, na primjer, imena sazviježđa: Andromeda, okovana grčka mitologija, ili Perzej, polu-bog koji je spasio. Zanimljivo je da dosta zvijezda nosi arapska imena jer su arapski astronomi na neki način sačuvali drevna saznanja grka (i drugih naroda) iz astronomije i prenijeli ih Evropu.

Sada, kako naše razumijevanje univerzuma napreduje, shvatamo da smo još više povezani sa zvijezdama nego što smo ranije mislili. Otkriće da su osnovni elementi koje nalazimo u zvijezdama, i plin i prašina oko njih, isti elementi koji čine naše tijelo dodatno je produbilo vezu između nas i kosmosa. Ili otkriće da je većina vode na Zemlji došla sa kometa i asteroida koji su davno u prošlosti udarali u Zemlju. Ta povezanost dotiče naše živote, a strahopoštovanje koje nadahnjuje možda je razlog zbog kojeg su astronomske slike tako  popularne u današnjoj kulturi.

Najljepše bajke koje pričamo našoj djeci trebaju biti one koje govore da je svaki dio našeg tijela nekada lebdio kao prašina u svemirskim prostranstvima. Naša krv je crvena zbog hemoglobina, a glavni sastojak hemoglobina je željezo. To željezo nastalo je u utrobi Supernove. Supernova je katastrofalna eksplozija zvijezde pri kojoj se oslobađa dovoljno energije da Supernova svojim sjajem zasjeni ostatak galaksije. Supernova se događa kada masivna zvijezda potroši svoje nuklearno gorivo, pri čemu jezgra postaje nestabilna, pa kolapsira. Supernove u prosjeku kreiraju toliko željeza da bi se moglo napraviti preko 5000 Zemlji samo od željeza. Kalcijum u našim kostima je najvjerovatnije nastao u supernovoj tipa I. Zlato u prstenu? Supernova. Olovo na ribarskoj udici? Supernova. Aluminium u kuhinjskoj foliji. Supernova (uz malu pomoć zvjezdanih vjetrova sa crvenih divova). Supernova može uzrokovati nezamislivu destrukciju, ali bez njih ne bi bilo života u svemiru. Mi dugujemo naše postojanje davnoj supernovoj, masivnoj zvijezdi koja je “umrla” mnogo prije nego što je naše Sunce nastalo. Mi smo uistinu djeca zvijezda.

Nismo odvojeni od ostatka univerzuma, nalazimo se usred njega. Ni kosmos nije toliko daleko koliko se može činiti. On počinje već 100km iznad naših glava, dakle manje od sat vremena vožnje autom (kada bi mogli auto voziti uvis). Mi smo samo dio nezamislivo velikog svemira. I sve što se u njemu dešava pogađa i nas ljude, u našem svakodnevnom konkretnom životu.

Ne Zemlji nema mjesta bez astronomije. Nigdje. Univerzum nije nešto što postoji negdje napolju, u dubini svemira; on je tu iz ugla, neposredno pred našim očima.

Astronomija nam je otkrila da je svemir imao početak (tzv. Big Bang), da se svemir širi velikom brzinom, da postoje na stotine milijardi zvijezda u svakoj galaksiji, i da ima na stotine milijardi galaksija, da prostor i vrijeme nisu apsolutni, da postoje crne rupe, kvazari, pulsari. Otkrila je da se oko većine zvijezda kreću planete (možda na nekima ima i inteligentnog života), slično kao i u Sunčevom sistemu, i da svaka zvijezda ima vlastiti „karakter“, tj. da nijedna nije ista i da zvijezde „umiru“ i „rađaju se“. Iz njihove smrti (npr. Supernova) stvaraju se teži hemijski elementi koji se raspršuju u svemir i onda ponovo spajaju u nekoj novoj zvijezdi i planetama koje se stvaraju oko nje. Sve u svemiru je povezano. Mi smo djeca univerzuma.

Uzmimo npr samo kretanje Zemlje i nas na njoj. Dok ovo čitate, neki od vas možda misle da mirujemo u svemiru jer ne osjećamo nikakvo kretanje, ali Zemlja (i mi na njoj) i cijeli solarni sistem vrše složeno kretanje. Ako razmotrimo brzine u jedinicama koje su nam poznate (km/h), evo kako to izgleda. Čovjek koji leži i odmara na ekvatoru rotira brzinom od 1700 km/h (rotacija Zemlje oko vlastite ose).  Uz to Zemlja vrši precesiju tako da se mijenja položaj sjevernog nebeskog pola pa će recimo 14000. godine “sjevernjača” biti zvijezda Vega. Zemlja se kreće oko sunca brzinom od oko 107000 km/h. Sunce i planeti se kreću zajedno otprilike u pravcu zvijezda Vega (sazviježđe Lira) brzinom oko 70000 km/h. Cijeli solarni sistem se ustvari kreće oko centra galaksije brzinom od oko 870000 km/h.  Kolike su to udaljenosti govori podatak da Suncu treba oko 225 miliona godina da obiđe jedan krug oko centra Mliječnog puta. Smatra se da se Mliječni put kreće kroz svemir brzinom od minimalno 6 miliona km/h. Od začetka ljudske kulture, otprilike nekih 50000 godina, sa Suncem zajedno smo kroz svemir prešli preko 42000 svjetlosnih godina. To je otprilike udaljenost do zvijezde Capella (sazviježđe Kočijaš).

Živimo na gigantskoj lopti sačinjenoj od metala i stijena, na lopti koja se stalno okreće oko sebe. Ovo okretanje direktna je posljedica onoga što se dešavalo kada je oblikovan Sunčev sistem (rotacija protozvijezde i protoplaneta u ranoj fazi formiranja Sunčevog sistema). Danas ono određuje ponašanje vjetra i vremena. Vjetar koji nam, dok stojimo na trotoaru, snažno duva u lice posljedica je nastanka naše planete prije 4,5 milijarde godina.

Zbog gravitacionog uticaja Mjeseca imamo plime i oseke na Zemlji (uslijed plimnog trenja Zemlja usporava svoju rotaciju tokom vremena). Proračuni pokazuju da bi, da nema Mjeseca, oscilacije Zemljine ose bile velike i da bi se to odrazilo na klimu, koja bi bila haotičnija. Mnoge morske životinje ritam svog života usklađuju sa plimom i osekom, pa tako Mjesec indirektno utiče na njih.

Satelitske antene koje svakodnevno koristimo uperene u određenu tačku na nebu ne bi mogle raditi bez geostacionarnih satelita (gledano sa Zemlje ovi sateliti se nalaze uvijek na istom položaju) koje smo izbacili u orbitu iznad Zemlje na visinu od 35786 km. Ovo ne bi bilo moguće bez revolucionarnih ideja iz astronomije (Keppler, Newton).

Računanje vremena i pravljenje kalendara koji su u našem društvu od prvorazrednog značaja vrši se u odnosu na nebeska tijela (Sunce, ali i ostale zvijezde) i kretanje Zemlje. Sve ovo dugujemo astronomima.

Zlato koje ljudi nose kao nakit relativno je blizu Zemljine kore (iako ne bi trebalo biti tu jer se prilikom nastanka planete teži elementi spuštaju u jezgro planete) zbog udara manjih tijela u Zemlju. Naime, gigantski sudari između nebeskih tijela doveli su do toga da se planete rastope i da svo zlato potone u njihovo jezgro. Ali su kasniji manji sudari doprinjeli da se manje količine ovog plemenitog materijala nađu bliže površini Zemlje. Vrlo je vjerovatno da se zlato koje stoji ispred nas u izlogu juvelirske radnje u pradavna vremena nalazilo u jezgru drugih planeta; da je bilo u planeti koja se prije više od milijardu godina sudarila sa Zemljom i koja je prilikom tog sudara bilo potpuno uništena. Kada znamo ovu historiju, plemeniti metal za kojim ljudi toliko žude djeluje još fascinantnije.

Sudaranje Zemlje sa drugim tijelima direktno je uticalo i na razvoj ljudske civilizacije. Naime, da udar asteroida prečnika oko 10km nije “izbrisao” dinosaure sa lica Zemlje, veliko je pitanje da li bi se sisari, kojima i mi pripadamo, mogli razviti. Jedini potomci dinosaura koji su preživjeli su danas ptice.

Prašina ispod naših nogu nije samo prljavština. Jedan njen dio dolazi direktno iz svemira. Na Zemlju svakog dana padne između 300 i 400 tona kosmičke prašine (u odnosu na masu Zemlje ovo je zanemariva količina čak i za svih ovih 4,5 milijarde godine koliko Zemlja postoji). Sićušni komadići davno nestalih zvijezda, i posljednji ostaci doba koje je prohujalo prije više od milijardu godina, i dalje iz dana u dan padaju na Zemlju. Prašnjava staza u parku direktna je veza sa najdaljom prošlošću univerzuma, vremenom koje je postojalo prije nastanka Sunčevog sistema.

Godišnja doba koja se neprestano smjenjuju posljedica su nagiba Zemljine ose u odnosu na ravan kretanja oko Sunca. Sva sreća pa se nagib ove ose ne mijenja, inače bi promjena godišnjih doba bila nepravilna a klima haotična; pitanje je da li bi se život mogao razviti pod tako nestabilnim uslovima. Smatra se da je ovaj nagib Zemljine ose posljedica udara tijela (nazvanog Theia) otprilike veličine Marsa u davnoj prošlosti u ranu Zemlju (nazvanu Gaia), nakon čega je od krhotina nastao Mjesec.

Dužina dana i noći tokom godine takođe različita je zbog nagiba Zemljine ose. Kada je sjeverni dio Zemlje naget prema Suncu dani traju duže na većim geografskim širinama, pa tako dan na sjevernom polu (tačnije svuda iznad linije sjevernog polarnog kruga) traje pola godina. Obrnuta je situacija zimi.

Zemljina atmosfera stvara “efekat staklene bašte”, zahvaljujući kome Zemlja nije zaleđena lopta, već planeta sa prijatnom temperaturom i obiljem života. Da nije nje, prosječna temperatura na Zemlji bi iznosila -18°C umjesto sadašnjih ugodnih 15°C. Astronomija nam je pomogla da bolje shvatimo ove procese. Još uvijek nam pomaže, ukazujući na globalno zagrijavanje i opasnost koja nam prijeti od toga. Venera je recimo primjer globalnog zagrijavanja koje je uništilo planet.

Naša supa, komad hljeba, piće – sve je to Sunčeva energija u oblicima koje naše tijelo može da iskoristi. Biljke jedino mogu direktno iskoristiti Sunčevu svjetlost u procesu fotosinteze, pri čemu nastaje kiseonik i grožđani šećer. Energija koja je bila u svjetlosti Sunca sada se nalazi u šećeru. Ljudi to ne mogu uraditi (uzimati energiju iz Sunca kao hranu) i prinuđeni su da jedu biljke ili životinje koje se hrane biljkama. Zato kada uživamo u zasluženom objedu i sakupljamo novu snagu, treba zahvaliti Sunčevoj energiji koju smo unijeli u sebe.

Dok gledamo TV ekran bez slike mi ustvari vidimo svjetlost prvobitnog praska (kosmičko mikrotalasno pozadinsko zračenje – kratkotalasno zračenje zaostalo iz vremena 100 000 godina nakon Velikog praska), a to je, priznaćete, ipak mnogo impresivnije od bilo koje fudbalske utakmice.

Da bi GPS sistem (sateliti izbačeni na visinu orbite od 20 000 km) bio precizan moraju se u obzir uzeti efekti teorije relativiteta. Efekti teorije relativiteta posljednjih decenija našli su potvrdu u brojnim eksperimentima. Satelit koji GPS tak­sija snadbijeva podacima o našem položaju i sam se nalazi u kretanju. On oko Zemlje leti brzinom od oko 3,9 km/s. Sa našeg stanovišta, njemu vrijeme prolazi sporije nego nama; čak i kada je efekat izuzetno mali, ne smijemo ga zanemariti. Vrijeme prispjeća signala mora biti određeno u nanosekundama ako hoćemo da dovoljno egzaktno odredimo svoj položaj. Ako koristimo uređaj za usmjeravanje vožnje, moramo u vidu imati ovaj efekat teorije relativiteta. To što neupadljiva kutija na komandnoj tabli taksija funkcioniše i tačno ukazuje na naš položaj treba pripisati jednom konkretnom razlo­gu: vrijeme i prostor nisu apsolutni. Za satelite koji šalju signale GPS-u vrijeme prolazi sporije nego nama koji se u automobilu krećemo niz ulicu. To može djelovati nevjerovatno, ali je stvarnost upravo tako uređena. Uređaj za usmjeravanje vožnje to nedvosmisleno dokazuje. Zapanjuje šta sve u sebi krije tako mali i neugledan uređaj kao što je GPS u taksiju. On nam ne pokazuje samo pravi put kroz grad već pokazuje da prostor i vrijeme nisu apsolutne veličine i da, osim toga, utiču jedno na drugo. GPS nam pokazuje da vrijeme ne prolazi za sve podjednako, već da zavisi od brzine kojom se nešto kreće. Konačno, na njegovom primjeru postaje jasna fun­damentalna struktura prostora i vremena – kao i način na koji zakrivljenost prostor-vremena utiče na kretanje svih objekata u univerzumu. Priznaćete, to je mnogo za nešto za šta se mora platiti jedva sto eura.

U astronomiji još uvijek ima mnogo neodgovorenih pitanja. Trenutna istraživanja nastoje da dovedu do boljeg razumijevanja pitanja poput: “Koliko smo stari”, “Kakva je sudbina svemira?”, a možda i najzanimljivijeg od ostalih: “Koliko jedinstven je svemir, i da li bi malo drugačiji svemir mogao podržavati život”. Astronomija, takođe, svakodnevno postiže nove rekorde, npr. koriguje najudaljenije udaljenosti, otkriva masivne objekte, najviše i najniže temperature i najsnažnije eksplozije.

Potraga za ovim pitanjima temeljni je dio onoga što nas čini ljudima, ali u današnjem svijetu postaje sve važnije da se potraga za odgovorima može (ekonomski) opravdati. Mora li se, u konačnici, astronomija uopšte opravdavati ekonomskim računicama? Zar na kraju krajeva nije dovoljna „samo“ spoznaja u kakvom univerzumu živimo? Da li bi radije da živite u srednjem vijeku i još uvijek mislite da su planete na nebu bogovi, ili da živite u današnjem vremenu kada znamo šta su stvarno planete i kako funkcioniše svemir? Postoji razlog što se srednji vijek zvao mračno doba.

Teškoće u opisivanju važnosti astronomije i fundamentalnih istraživanja općenito dobro su sažete u sljedećim citatima:

“Čuvanje znanja je jednostavno. Prijenos znanja je također jednostavan. Ali, stvaranje novih znanja nije ni lako ni isplativo u kratkom vremenskom roku. Fundamentalna istraživanja, međutim, dokazuju da su dugoročno profitabilni i, što je još važnije, to je sila koja obogaćuje kulturu bilo kojeg društva razumom i temeljnom istinom.” (A. Zewali, dobitnik Nobelove nagrade iz hemije, 1999).

“Iako živimo u svijetu suočenom s mnogim neposrednim problemima – glad, siromaštvo, energetske krize i globalno zatopljenje, tvrdimo da astronomija ima dugoročne koristi koje su jednako važne civiliziranom društvu. Nekoliko studija nam je pokazalo da ulaganje u naučnu edukaciju, istraživanje i tehnologiju pruža veliki povratak – ne samo ekonomski nego kulturni i indirektno za stanovništvo općenito – i da pomože zemljama da se suoče sa krizama i da ih nadvladaju. Naučni i tehnološki razvoj zemlje ili regije usko je povezan s njegovim indeksom ljudskog razvoja – statističkim pokazateljem mjere dužine očekivanog života, obrazovanja i dohotka” (H. Truman, 1949).

Postoje i drugi radovi koji su pridonijeli odgovoru na pitanje “Zašto je astronomija važna?” Dr. Robert Aitken, direktor Lick opservatorija, pokazuje nam u svom radu “Korisnost astronomije” da je još 1933. godine postojala potreba za opravdavanjem astronomije. Posljednja rečenica najbolje sažima njegovo mišljenje: “Dati čovjeku sve više znanja o svemiru i pomoći mu da nauči biti ponizan i da upozna uzvišenost, to je misija astronomije.” Nedavno je C. Renée James napisao članak koji opisuje noviji tehnološki napredak koji možemo zahvaliti astronomiji, kao što su GPS, medicinsko snimanje, bežični internet (R. James, 2012). U misiji odbrane radioastronomije, Dave Finley (Finley 2013) navodi: “Sve u svemu, astronomija je kamen temeljac tehnološkog napretka kroz historiju, ima još puno toga da doprinese u budućnosti i nudi svim ljudima fundamentalni smisao našeg mjesta u nezamislivo velikom i uzbudljivom svemiru.”

Astronomija i srodna naučna područja su na čelu nauke i tehnologije; odgovarajući na fundamentalna pitanja i poticanjem inovacija. Zbog toga strateški plan Međunarodnog astronomskog saveza (IAU) za razdoblje 2010.-2020. ima tri glavna područja: tehnologija i vještine; znanost i istraživanje; kultura i društvo.

Iako astronomska istraživanja rijetko donose “opipljivu korist” u kratkom vremenskom razdoblju, potraga za znanjem kroz ova istraživanja zahtjeva najsuvremenije tehnologije i metode koje mogu na duža vremenska razdoblja, kroz njihovu širu primjenu napraviti veliku razliku.

Veliki broj primjera – od kojih su mnogi navedeni u nastavku – pokazuju kako astronomija pridonosi razvoju tehnologije, ekonomije i društva stalnom potragom za novim instrumentima, izumima, procesima i softverima koji su izvan naših trenutačnih mogućnosti.

Plodovi znanstvenog i tehnološkog razvoja astronomije, posebno u područjima kao što su optika i elektronika, postali su neophodni za naš svakodnevni život, s primjenama kao što su personalni računari, komunikacijski sateliti, mobilni telefoni, sistemi globalnog pozicioniranja (GPS), solarni paneli i medicinski skeneri (MRI).

Iako je astronomija dala obilje opipljivih, monetarnih i tehnoloških dobitaka, možda najvažniji aspekt astronomije nije njena ekonomska opravdanost. U prošlosti se astronomija koristila za mjerenje vremena, obilježavanje godišnjih doba i kretanje golemim okeanima. Kao jedna od najstarijih nauka astronomija je dio historije i korijena svake kulture. Inspirira nas prekrasnim slikama svemira i obećava odgovore na velika pitanja. Djeluje kao prozor u golemu veličinu i složenost prostora, stavljajući Zemlju u perspektivu i promicanjem globalnog građanstva i ponosa na našu planetu.

Nekoliko izvješća u SAD-u (National Research Council, 2010) i Europi (Bode et al., 2008) ukazuju da glavni doprinosi astronomije nisu samo tehnološke i medicinske primjene već jedinstvena perspektiva koja proširuje naše horizonte i pomaže nam otkriti veličinu Svemira i naše mjesto u njemu. Što je još važnije, astronomija nam pomaže proučiti kako produžiti opstanak naše vrste. Na primjer, ključno je proučiti uticaj Sunca na klimu na Zemlji (naravno i ostale uticaje na promjenu klime) i kako će to uticati na vremenske prilike, nivo vode itd. Samo istraživanje Sunca i drugih zvijezda može nam pomoći da razumijemo ove procese u cijelini. Osim toga, preslikavanje kretanja svih objekata u našem Sunčevom sistemu omogućuje nam predviđanje potencijalnih prijetnji našem planetu iz svemira. Takvi događaji mogli bi uzrokovati velike promjene (da ne kažem probleme) u našem svijetu, što je jasno pokazao meteorit u Čeljabinsku (Rusija) 2013. godine.

Na osobnoj razini, poučavanje astronomije u našoj mladost također je od velike važnosti. Dokazano je da učenici koji se bave obrazovnim aktivnostima vezanim za astronomiju u osnovnoj ili srednjoj školi imaju veću vjerovatnost da će nastaviti karijeru u nauci i tehnologiji, te da će biti u toku sa naučnim otkrićima (National Research Council, 1991). Ovo ne vrijedi samo za područje astronomije, već se proteže i na druge naučne discipline.

Astronomija je jedna od rijetkih naučnih disciplina koja izravno komunicira s društvom. Ne samo da nadilazi granice, već i aktivno promiče saradnju širom svijeta.

Transfer tehnologije

Od astronomije do industrije

Neki od najkorisnijih primjera prijenosa tehnologije između astronomije i industrije uključuju napredak u snimanju i komunikaciji. Na primjer, film nazvan Kodak Technical Pan koristi se velikim dijelom u medicinskoj i industrijskoj spektroskopiji, kod industrijskih fotografa, i umjetnika, a izvorno je stvoren da bi solarni astronomi mogli snimiti promjene u površinskoj strukturi Sunca. Osim toga, razvoj Kodakovog “tehnološkog plana”, vođen zahtjevima astronoma, bio je korišten nekoliko desetljeća za otkrivanje zaraženih usjeva i šuma, u stomatologiji i medicinskoj dijagnostici, te za ispitivanje slojeva umjetničkih slika kako bi se otkrile krivotvorine (National Research Council, 1991).

Godine 2009. Willard S. Boyle i George E. Smith dobili su Nobelovu nagradu za fiziku za razvoj uređaja koji će se kasnije široko koristiti u industriji. Senzori za snimanje slika razvijeni za astronomske slike, poznati pod nazivom Charge Coupled Devices (CCD), prvi put su se koristili u astronomiji 1976. godine. U samo nekoliko godina zamijenili su film ne samo na teleskopima već i u osobnim fotoaparatima, web kamerama i mobilnih telefona. Poboljšanje i popularnost CCD-a pripisuje se NASA-inoj odluci o upotrebi superosjetljive CCD tehnologije na Hubbleovom svemirskom teleskopu (Kiger & English, 2011).

U području komunikacije, radio astronomija je pružila mnogo korisnih alata, uređaja i metoda obrade podataka. Mnoge uspješne komunikacijske kompanije izvorno su osnovale radio astronomi. Programski jezik FORTH npr. izvorno je napravljen da ga koristi teleskop Kitt Peak i bio je temelj za profitabilno preduzeće (Forth Inc.). FedEx ga sada recimo koristi za svoje usluge praćenja pošiljki. FORTH se koristi i u Open Loader programu, u aplikacijama za svemirska istraživanja kao što je bilo npr. kod Philae svemirske letjelice i drugih sistema koji uključuju interakciju s hardverom. Bestseler DOS igra Starflight od Electronic Arts iz 1986. godine napisana je, takođe, u ovom programu.

Neki drugi primjeri prijenosa tehnologije između astronomije i industrije navedeni su u nastavku (National Research Council, 2010):

• Kompanija General Motors koristi (astronomski) programski jezik Interactive Data Language (IDL) za analizu podataka iz prometnih nesreća.
• Prve patente za tehniku otkrivanja gravitacijskog zračenja (proizvedenog prilikom ubrzavanja masivnih tijela) preuzela je jedna kompanija kako bi joj pomogli odrediti gravitacijsku stabilnost podzemnih rezervoara nafte.
•  Telekomunikacijska tvrtka AT&T koristi program Image Reduction and Analysis Facility (IRAF) – zbirku softvera koji je napisan u National Optical Astronomy Observatory – za analizu računarskih sistema i grafike u fizici čvrstih stanja.
• Larry Altschuler, astronom, odgovoran je u najvećoj mjeri za razvoj tomografije – proces snimanja u slojevima pomoću prodornog talasa – svojim radom na rekonstrukciji Sunčeve korone. (Schuler, M.D. 1979).

Od astronomije do avio sektora

Avio sektor dijeli najveći dio svoje tehnologije s astronomijom – posebno sa hardverom teleskopa i instrumenata, snimanjem i tehnikama obrade slika.

Sve od razvoja svemirskih teleskopa, prikupljanje informacija za odbranu zemalja pomjerilo se od korištenja informacija sa tla na prikupljanje informacija u vazduhu (vazdušnih tehnikama). Odbrambeni sateliti su ustvari teleskopi usmjereni prema Zemlji i zahtjevaju identičnu tehnologiju i hardver kao teleskopi koji se koriste u astronomiji. Osim toga, za obradu satelitskih slika koristi se isti softver i procesi kao i kod astronomskih slika.

Navešće se specifični primjeri iz razvoja astronomije koji se koriste u odbrani (National Research Council, 2010):

• Posmatranja zvijezda i modela zvjezdane atmosfere koriste se za razlikovanje između dima koji ispušta raketa (rocket plumes) i kosmičkih objekata. Ista metoda se sada koristi (SAD) u sistemima ranog upozoravanja od vojnih napada.
• Posmatranja distribucije zvjezda na nebu koja se koriste za usmjeravanje i kalibriranje teleskopa, također se koriste u aeronautici.
• Astronomi su razvili fotonski brojač neosjetljiv na Sunce (solar-blind photon counter) – uređaj koji može mjeriti čestice svjetlosti iz izvora tokom dana, a da ih ne zasićuju čestice koje dolaze sa Sunca. Ovaj brojač se sada koristi za otkrivanje ultraljubičastih (UV) fotona koji dolaze iz ispušnih sistema raketa, što omogućuje inovativni sistem upozorenja (UV missile warning system). Ista tehnologija se također može koristiti za otkrivanje toksičnih plinova.
• Satelitski sistemi globalnog pozicioniranja (GPS) oslanjaju se na astronomske objekte, kao što su kvazari i udaljene galaksije, kako bi se tačnije odredili položaji objekata na Zemlji.

Od Astronomije do energetskog sektora

Astronomske metode mogu se koristiti za pronalaženje novih fosilnih goriva, kao i za procjenu mogućnosti novih obnovljivih izvora energije (National Research Council, 2010):

• Dvije naftne tvrtke, Texaco i BP, koriste ranije spomenuti IDL kako bi analizirale uzorke oko naftnih polja, ali i generalno za istraživanje nafte.
• Australska tvrtka, pod nazivom Ingenero, stvorila je solarne kolektore kako bi iskoristila snagu Sunca za energiju na Zemlji. Oni su stvorili kolektore do 16 metara prečnika, što je moguće samo uz korištenje grafitnog kompozitnog materijala razvijenog za orbitirajuće teleskope.
• Tehnologija dizajnirana za snimanje rendgenskih zraka u rendgenskim teleskopima (koji se moraju dizajnirati drugačije od teleskopa za vidljivi dio spektra) sada se koristi za praćenje fuzije plazme. Ako je fuziju (gdje se dvije lake atomske jezgre spajaju kako bi se formirala teža jezgra) postalo moguće kontrolisati, to bi mogao biti odgovor za sigurnu i čistu energiju.

Astronomija i medicina

Astronomi se stalno bore da vide objekte na nebu koji su sve slabijeg sjaja i sve dalje od nas. Medicina se bori sa sličnim problemima: da vidi stvari koje su skrivene u ljudskom tijelu. Obje naučne discipline zahtjevaju visoke razlučivosti, tačne, precizne i detaljne slike. Možda je najznačajniji primjer prijenosa znanja između ove dvije nauke tzv. tehnika sinteze otvora (technique of aperture synthesis), koju su razvili radio astronomer i laureat Nobelove nagrade Martin Ryle (Royal Swedish Academy of Sciences, 1974). Ta se tehnologija koristi u kompjuteriziranoj tomografiji (CT ili CAT skeneri), magnetskoj rezonanciji (MRI), pozitronskoj emisijskoj tomografiji (PET) i mnogim drugim medicinskim alatima za snimanje.

Uz ove tehnike snimanja, astronomija je razvila mnoge programske jezike koji znatno olakšavaju obradu slike, osobito IDL i IRAF. Ovi jezici se široko koriste za medicinske primjene (Shasharina, 2005).

Još jedan važan primjer kako astronomska istraživanja doprinose medicinskom svijetu je u razvoju čistih radnih područja. Proizvodnja svemirskih teleskopa zahtjeva iznimno čistu okolinu kako bi se spriječile prašina ili čestice koje mogu prekriti ili ometati rad ogledala ili instrumenata na teleskopima (kao što je to slučaj u NASA-inoj misiji STEREO, Gruman, 2011). Protokoli čistih prostorija, filteri za zrak i “zečija odijela” razvijeni su upravo kako bi se to postiglo, i oni se sada također koriste u bolnicama i farmaceutskim laboratorijima (Clark, 2012).

Navešće se i neke izravnije primjene astronomskih “alata” u medicini:

• Saradnja između kompanije za lijekove i Cambridge Automatic Plate Measuring Facility omogućava bržu analizu uzoraka krvi od pacijenata s leukemijom i time osigurava preciznije promjene u lijekovima (National Research Council, 1991).
• Radio astronomi su razvili metodu koja se sada koristi kao neinvazivni način otkrivanja tumora. Kombinirajući to s drugim tradicionalnim metodama, brzina pozitivne detekcije raka dojke je sada povećana na 96%. (Barret i sur., 1978).
• Mali toplinski senzori, koji su u početku razvijeni za kontrolu temperature teleskopa, sada se koriste za kontrolu grijanja u neonatološkim jedinicama – jedinicama za njegu novorođenčadi (National Research Council, 1991).
• Skener sa rendgenskim zrakama niske energije koji je razvio NASA tim trenutačno se koristi za ambulantnu kirurgiju, sportske povrede i klinike u zemljama trećeg svijeta. Također ga je koristila američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) kako bi proučili da li su neke pilule bile kontaminirane (National Research Council, 1991).
• Softver za obradu satelitskih snimaka snimljenih iz svemira sada pomaže medicinskim istraživačima da uspostave jednostavnu metodu za provođenje testiranja za Alzheimerovu bolest (ESA, 2013).
• Gledanje kroz fluidom ispunjeno, konstantno pokretljivo oko žive osobe nije toliko drukčije od pokušaja posmatranja astronomskih objekata kroz turbulentnu atmosferu, a isti temeljni pristup čini se da djeluje za oboje. Naime, adaptivna optika koja se koristi u astronomiji može se koristiti za snimanje mrežnice kod bolesnika za proučavanje bolesti kao što su makularna degeneracija i retinitis pigmentosa u ranoj fazi. (Boston Micromachines Corporation 2010).

Astronomija i korist u svakodnevnom životu

Postoje mnoge stvari koje ljudi svakodnevno susreću a koje su napravljene pomoću astronomskih tehnologija. Možda je najčešće korišten izum iz astronomije bežična lokalna mreža (WLAN). Godine 1977. John O’Sullivan razvio je metodu za izoštravanje slika s radio teleskopa. Isti postupak je primjenjen na radio-signale općenito, posebno za one koji su korišteni za jačanje računarskih mreža, što je sada sastavni dio svih implementacija WLAN-a (Hamaker et al., 1977).

U nastavku su navedene druge tehnologije važne za svakodnevni život koje su izvorno razvijene za astronomiju (National Research Council, 2010):

• Tehnologija koje se koristi za rengendske teleskope također se koristi u skenerima prtljaga na aerodromima.
• U aerodromima gasni kromatograf – za odvajanje i analizu spojeva – dizajniran za misiju Marsa, koristi se za pregledavanje da li prtljaga sadrži drogu ili eksplozive.
• Policija koristi ručne fotometre (Chemical Oxygen Demand photometers) – instrumente razvijene od strane astronoma za mjerenje intenziteta svjetlosti – kako bi provjerili transparentnost prozora automobila, onako kako je određeno zakonom.
• Spektrometar gama zračenja koji je izvorno korišten za analizu Mjesečevog tla sada se koristi kao neinvazivni način ispitivanja strukturalnog slabljenja historijskih građevina ili gledanja iza lomljivih mozaika, kao što je onaj u bazilici sv. Marka u Veneciji.

Nešto suptilniji od ovih doprinosa tehnologiji je doprinos koji je astronomija učinila našem pogledu na vrijeme. Prvi kalendari bili su utemeljeni na kretanju Mjeseca, pa čak i način na koji definiramo sekundu je zbog astronomije. Atomski sat, razvijen 1955. godine, kalibriran je korištenjem astronomskog efemeridnog vremena – bivšeg standardnog astronomskog vremenskog okvira kojeg je 1952. godine usvojio IAU. To je dovelo do međunarodne dogovorene re-definicije sekunde (Markowitz i sur., 1958).

Ovo su sve vrlo opipljivi primjeri učinka koji astronomija ima na naš svakodnevni život, ali astronomija također igra važnu ulogu i u našoj kulturi. Postoje mnoge knjige i časopisi o astronomiji za ne-astronome. Kratka povijest vremena (Stephen Hawking) je bestseller i prodan je u više od deset miliona primjeraka (Paris, 2007), a televizijsku seriju Carla Sagana – Cosmos: Personal Voyage, u preko 60 zemalja gledalo je više od 500 miliona ljudi (NASA, 2009). Tu su još Neil deGrasse Tyson, Kip Thorne, Lawrence Krauss, Phil Plait, James Kaler, Bob Berman, i veliki popularizatori astronomije danas.

Mnogi su ne-astronomi također angažirani u astronomiji tijekom Međunarodne godine astronomije 2009. (IYA2009), možda i najvećeg javnog događanja u nauci. IYA2009 je dosegnuo do više od osam stotina miliona ljudi, kroz hiljade aktivnosti, u više od 148 zemalja (IAU, 2010).

Astronomija i arheologija

Međunarodni tim koji je predvodio Kunihiro Morishima sa Univerziteta Nagoya u Japanu koristio je 2017. godine muone, visoke energetske čestice nastale kada se kozmičke zrake sudaraju s našom atmosferom, da istraži unutrašnjost velike piramide u Egiptu, bez ikakvog pomicanja kamena.

Muoni mogu prodrijeti duboko u stijenu, i apsorbiraju se različitim brzinama, ovisno o gustoći stijene koju susreću. Postavljanjem detektora muona unutar i oko piramide, tim je mogao vidjeti koliko materijala čestice prolaze kroz nju.

Ova vrsta istraživanja – tzv. muonska radiografija – savršena je za osjetljiva historijska mjesta jer koristi prirodno zračenje i ne uzrokuje štetu strukturi.

Tim Morishime je mapirao tri poznate prostorije piramide – podzemnu komoru, dvoranu Kraljice i dvoranu Kralja – zajedno sa povezujućim koridorima. Također su otkrili novu, poveću prazninu iznad Velike Galerije koja povezuje dvorane Kralja i Kraljice. Ova nova praznina otprilike je jednaka kao i Velika Galerija. Tim vjeruje da je to još jedan veliki tunel, dugačak najmanje 30 metara, sličan dimenzijama Velikoj Galeriji.

Astronomija i međunarodna suradnja

Naučna i tehnološka postignuća daju veliku konkurentsku prednost bilo kojoj zemlji. Nacije se raduju što imaju najučinkovitije nove tehnologije i što se utrkuju za postizanje novih naučnih otkrića. No, možda je još važnije način na koji nauka može povezati narode zajedno, potičući saradnju i stvaranje konstantnog protoka dok istraživači putuju diljem svijeta zbog rada u međunarodnim ustanovama.

Astronomija je posebno pogodna za međunarodnu suradnju zbog potrebe za teleskopima na različitim mjestima širom svijeta, kako bi vidjeli cijelo nebo. Još 1887. – kada su astronomi iz cijelog svijeta udružili svoje teleskopske slike i napravili prvu kartu cijelog neba – bilo je međunarodnih saradnji u astronomiji, a 1920. godine Međunarodna astronomska unija (IAU) postala je prva međunarodna naučna zajednica.

Osim što je potrebno vidjeti nebo iz različitih vidljivih tačaka na Zemlji, izgradnja astronomskih opservatorija na tlu i prostoru je izuzetno skupa. Zato je većina sadašnjih i planiranih opservatorija u vlasništvu nekoliko država. Sve ove saradnje su do sada bile mirne i uspješne. Neki od najznačajnijih su:

• Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA), međunarodno partnerstvo Europe, Sjeverne Amerike i Istočne Azije u suradnji s Republikom Čileom, najveći je astronomski projekt koji postoji.
• Europski južni opservatorij (ESO) koji uključuje 14 europskih zemalja i Brazil, a nalazi se u Čileu.
• Saradnja na glavnim opservatorijima kao što su NASA/ESA Hubble svemirski teleskop između SAD-a i Europe

Gubimo li vezu sa svemirom?

Može se reći da polako gubimo vezu sa svemirom praveći sve veće gradove i uvodeći sve više osvjetljenja. Pogled na noćno nebo iz većeg grada donosi nam prilično razoča­ranje. Mada je nebo vedro, nismo u stanju da vidimo zvijezde jer je suviše svjetlo. Ulične svjetiljke, osvjetljeni izlozi, veliki reflektori koji osvjetljavaju znamenita zdanja čine nebo toliko svjetlim da je gotovo nemoguće da se na njemu bilo šta razazna.

Ranije su noći izgledale drukčije, nije bilo električne struje i uličnog osvjetljenja i većina ljudi je sa prvim mrakom odlazila u krevet, i ustajala u zoru. Tada je noću bilo tamno. Stvarno tamno. Tamno kao u grobu. Jedina svjetlost dolazila je od Mjeseca i zvijezda. Pogled na noćno nebo prepuno zvijezda, pogled na bijelu traku Mliječnog puta koji se proteže preko neba za ljude je bilo nešto normalno; a danas ga većina nikada nije ni vidjela. Tama je nestala iz civilizovanog svijeta, pa su astronomi morali da se povuku u udaljene pustinje i na usamljene planinske vrhove.

Ali nestanak tame nije problem samo za astronome. Mnoge noćne životinje stradaju zbog toga. Vještačko osvetljenje je poremetilo njihovu sposobnost za orijenta­ciju. Svi oni insekti koji noću lete oko uličnih svjetiljki ne lete to zato što im njihova svjetlost prija, već zato što nisu sigurni kuda treba da lete. Jedna jedina ulična sijalica u stanju je da tokom noći ubije i do 150 insekata. Na taj način samo u Njemačkoj svake noći ugine po nekoliko milijardi insekata. Budući da oni sačinjavaju važan dio ekosistema, to ostavlja trajne posljedice. I ptice selice vještačko osvetljenje može da poremeti isto kao i mnoge životinje koje se, kao na primjer morska kornjača, orijentišu pomoću noćnog neba. I nama ljudima smeta nedostatak tame. Za pravilno funkcionisanje ljudskog tijela potreban je, između ostalog, i hormon „melatonin”. A on se stvara samo kada je tama. Ako su noći svjetle, smanjuje se proizvodnja ovog hormona, pa smo podložniji stresu i nesanici. To slabi naš imuni sistem i šteti našem zdravlju. Postoje medicinske studije koje pokazuju da melatonin sprečava i usporava pojavu i rast tumora. Poremećaj u stvaranju melatonina pogoduje oboljevanju od raka. Izraelski ljekari su utvrdili da žene koje su izložene jakom osvjetljenju prije oboljevaju od raka dojke.

Osim zdravstvenih posljedica, odsustvo tame pred­stavlja i kulturni gubitak. Čovjek koji je imao sreću da provede noć u istinski tamnom predjelu nije mogao a da ne bude zasjenjen ljepotom noćnog neba. Tamo gdje se iz osvjetljenih gradova vidi samo nekoliko zvijezda, moglo se vidjeti na hiljade ovih nebeskih tijela, i to golim okom. Kada je stvarno tamno, može se vidjeti i Mliječni put. On se, nalik na mliječno-bijelu traku, proteže preko neba i spada u jedan od najljepših prizora koji nam noć može pružiti. U stvarnosti, on se sastoji od stotine milijardi zvezda. Sunce nije usamljeno u svemiru, već zajedno sa nekoliko stotina milijardi drugih zvijezda obrazuje ogroman sistem, našu galaksiju. Na južnoj polulopti možemo videti Veliki i Mali Magelanov oblak. To su, zapravo, dvije patuljaste galaksije, koje se kao sateliti kreću oko Mliječnog puta. Sa sjeverne polulopte vidi se galaksija Andromeda, koja djeluje kao mrlja na nebu. Ova galaksija je malo veća od našeg Mliječnog puta, a od nas je udaljena nezamislivih 2,5 miliona svjetlosnih godina. Svjetlost koja sa ove galaksije dopire do nas na svoj put krenula je prije 2,5 miliona godina. Pogled na Andromedu zapravo je pogled u drevnu prošlost; ali pretjerano osvjetljenje naših gradova većini ljudi ne dozvoljava da zavire u tu prošlost.

Kada je noć dovoljno tamna, zvijezde nisu samo bijele svjetle tačke na nebeskom svodu. Možemo da vidimo i njihove boje. Neke su zvijezde crvene, neke žute, bijele ili plave. Mi ne opažamo samo one najsvjetlije medu njima; vidimo i one čija je svjetlost slaba. Vidimo svjetlucav i šaren prizor sastavljen od svjetlosti i tame. Za ljude prohujalih vijekova, ovo fantastično noćno nebo bilo je nešto normalno, pa nije ni čudo što su zvijezde hiljadama godina nadahnjivale mitologiju, religiju, umjetnost i filozofiju. Danas je većini ljudi ovo nadahnuće nepristupačno jer žive u osvjetljenim gradovima i nikada u životu nisu vidjeli pravo noćno nebo.

To je već sasvim dovoljan razlog da ozbiljno razmo­trimo problem pretjeranog osvjetljavanja, odnosno neba „uprljanog svjetlošću“. Postoji i čitav niz jakih finansijskih razloga koji govore protiv trajnog noćnog osvjetljavanja. Veliki dio noćnog osvjetljenja predstavlja čisto rasipništvo. Mi nismo zaintereso vani da osvjetljavamo nebo; mi želimo da naše ulice budu svjetle, da sobe u našem domu budu osvjetljene jer, za razliku od naših predaka, mi ne odlazimo u krevet sa prvim mrakom. Mnoge sijalice koje svjetle u našim gradovima nisu upaljene u skladu sa nekim planom ili ciljem. Ulične svetiljke svoju svjetlost rasipaju u svim pravcima a ne tamo gdje je to potrebno. Znamenita zda­nja osvjetljavaju se svake noći nezavisno od toga da li ima ljudi koji žele da ih vide. Reflektori postavljeni na zemlju svoju svjetlost rasipaju po nebeskom prostranstvu i skoro uopšte ne doprinose osvjetljavanju ulica. Ulice u kojima gotovo da nema saobraćaja i prolaznika ipak su osvjetljene tokom čitave noći. To ne predstavlja samo prekomjerno osvjetljavanje koje nam zaklanja poglede na noćno nebo; to je rasipanje električne energije i, naravno, uludo trošenje novca. U svakom slučaju, ne možemo se vratiti u predindustrijsko doba. Tehnička dostignuća prošlih vijekova imaju veliki značaj za čovječanstvo. Ali možemo pokušati da ih pametno iskoristimo. Danas postoji dosta mogućnosti da se gradovi osvjetle a da pritom nepotreb­no i prekomjerno osvjetljavanje ne sakrije noćno nebo od ljudskih pogleda. Umjesto postojećih, mogu se postaviti ulične sijalice koje će osvjetljavati samo ulice i kod kojih neće dolaziti do rasipanja svjetlosti. Mogu se napraviti takvi sistemi osvjetljavanja koji će se na pustim ulicama paliti samo onda kad neko tuda prolazi. Takve investicije, naravno, traže novac. Ali one i donose novac. Augsburg, u Njemačkoj, važi za grad koji ima uzorno osvjetljenje. Mjere koje su tamo preduzete protiv prekomjernog osvjetljavanja smanjile su potrošnju struje za 20% i gradu svake godine donose uštedu od četvrt miliona eura.

Prema tome, uklanjanje prekomjernog osvjetljavanja je nešto što se isplati. I to ne samo finansijski. Tamne noći su dobre za životinje, za okolinu i za naše zdravlje. Osim toga, s tamnim noćima dobićemo i ono što smo odavno izgubili: pogled na univerzum.

Umjesto zaključka

U gornjem tekstu su navedeni opipljivi i neopipljivi razlozi zbog kojih je astronomija važan dio društva. Iako je ovdje fokus bio uglavnom na transferu tehnologije i znanja, možda je najvažniji doprinos i činjenica da nas astronomija čini svjesnim kako se uklapamo u golemi svemir. Američki astronom Carl Sagan pokazao nam je jednim od najjednostavnijih i najinspirativnijih doprinosa društvu u astronomiji u svojoj knjizi The Pale Blue Dot:

“Kaže se da je astronomija iskustvo koje gradi karakter i koji čini čovjeka skromnim. Možda ne postoji bolja demonstracija ljudske lakomosti nego pogled iz daleka na ovaj naš sićušni svijet. Za mene, on naglašava našu odgovornost da se međusobno uvažavamo, da čuvamo i njegujemo ovu našu blijedo-plavu točku, jedini dom kojeg smo ikada poznavali.”

Literatura:

1. Freistetter, Kometa u čaši koktela, Laguna, novembar 2014.
2. http://www.physics.csbsju.edu/astro/CAYoung.html
3. https://en.wikipedia.org/wiki/Forth_(programming_language)
4. https://www.iau.org/public/themes/why_is_astronomy_important/
5. Aitken, R.G. 1933, The Use of Astronomy. Astronomical Society of the Pacific. Leaflet 59, December 1933, 33-36
6. Bode, Cruz & Molster 2008, The ASTRONET Infrastructure Roadmap: A Strategic Plan for European Astronomy, http://www.eso.org/public/archives/books/pdfsm/book_0045.pdf, August 2013
7. Boston Micromachines Corporation, http://www2.bostonmicromachines.com/Portals/1703/docs/AO_101_White_Paper.pdf, 2010
8. Clark, H. 2012, Modern-day cleanroom invented by Sandia physicist still used 50 years later, https://share.sandia.gov/news/resources/news_releases/cleanroom_50th, June 2013
9. ESA 2013, Identifying Alzheimer’s using space software,http://www.esa.int/Our_Activities/Technology/TTP2/Identifying_Alzheimer’s_using_space_software, July 2013
10. Finley, D., Value of Radio Astronomy, http://www.nrao.edu/index.php/learn/radioastronomy/radioastronomyvalue, Retrieved November 2013
11. Gruman, J. B. 2011, Image Artifacts-Telescope and Camera Defects,http://stereo.gsfc.nasa.gov/artifacts/artifacts_camera.shtml, August 2013
12. Hamaker, J. P., O’Sullivan, J. D. & Noordam J. D. 1977, Image sharpness, Fourier optics, and redundant-spacing interferometry, J. Opt. Soc. Am., 67(8), 1122–1123
13. International Astronomical Union 2010, International Year of Astronomy 2009 Reached Hundreds of Millions of People: Final Report Released, http://www.astronomy2009.org/news/pressreleases/detail/iya1006, August 2013
14. International Astronomical Union 2012, IAU Astronomy for Development Strategic Plan 2010–2012.https://www.iau.org/static/education/strategicplan_2010-2020.pdf, June 2013
15. Kiger, P. & English, M. 2011, Top 10 NASA Inventions,http://www.howstuffworks.com/innovation/inventions/top-5-nasa-inventions.htm, June 2013
16. Markowitz, W. et al. 1958, Frequency of cesium in terms of ephemeris time, Physical Review Letters 1, 105–107
17. National Research Council 1991, Working Papers: Astronomy and Astrophysics Panel Reports, Washington, DC: The National Academies Press
18. National Research Council 2010, New Worlds, New Horizons in Astronomy and Astrophysics. Washington, DC: The National Academies Press
19. Paris, N. 2007, Hawking to experience zero gravity, The Daily Telegraph, http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/1549770/Hawking-to-experience-zero-gravity.html, August 2013
20. Renée James, C. 2012, What has astronomy done for you lately?, astronomy.com, May 2012,30-35
21. Shasharina, S. G. et al. 2005, GRIDL: high-performance and distributed interactive data language, High Performance Distributed Computing, HPDC-14. Proceedings. 14th IEEE International Symposium, 291–292
22. Schuler, M. D. 1979, in Image Reconstruction from Projections, (ed. G. T. Herman, Berlin:Springer), 105
23. StarChild, StarChild: Dr. Carl Sagan, NASA, http://starchild.gsfc.nasa.gov/docs/StarChild/whos_who_level2/sagan.htmlOctober 2009
24. Truman, H. 1949, Inaugural Presidential Speech,http://www.trumanlibrary.org/whistlestop/50yr_archive/inagural20jan1949.htm, June 2013
25. Wikipedia contributors 2013, Technical Pan, http://en.wikipedia.org/wiki/Technical_Pan, April 2013.
26. https://www.newscientist.com/article/2152224-cosmic-rays-have-revealed-a-new-chamber-in-egypts-great-pyramid/?utm_campaign=Echobox&utm_medium=Social&utm_source=Facebook#link_time=1509624551