Aerofotografija – umjetnost prirode – A universe of atoms, an atom in the universe ˚　　　　✦　　　.　　. 　 ˚　.　　　　　 . ✦　　　　˚　　　　 . ★⋆. ࿐࿔ 　　　. 　　˚　　　　*　　　　✦　　　.　　.　　　✦　˚ 　　　　 ˚　.˚　　　　✦　　　.　　. 　 ˚　.　　　　　　　　　　　

O aerofotografiji

Aerofotografija (zračna fotografija) je postupak snimanja fotografija na Zemlji sa visine. Termin se obično odnosi na snimke snimljene kamerom koja se ne nalazi na strukturi na zemlji. Kamere se mogu držati u ruci ili mogu biti na postolju, a fotografije može snimiti fotograf na daljinu ili automatski. Kao platforme za zračnu fotografiju mogu poslužiti letjelice s fiksiranim krilima, helikopteri, bespilotne letjelice, baloni, cepelini i dirižabli, rakete, zmajevi, padobrani.

Lake Powell i okolina (copyright: Michael Sheinblum)

Prvu aerofotografiju je izradio francuski fotograf Gaspard-Félix Tournachon poznat kao “Nadar” nad Parizom 1858. godine. Prva upotreba filmske kamere montirane na letjelicu težu od zraka dogodila se 24. aprila 1909. nad Rimom kada je snimljen nijemi film u trajanju od 3:28 pod nazivom Wilbur Wright und seine Flugmaschine. Prvu specijalnu poluautomatsku zračnu kameru dizajnirao je 1911. ruski vojni inženjer pukovnik V. F. Potte. Ova zračna kamera koristila se tokom Prvog svjetskog rata. Upotrebu zračne fotografije u vojne svrhe proširili su tijekom Prvog svjetskog rata mnogi avijatičari poput Freda Zinna. Jedna od prvih poznatih bitaka bila je bitka kod Neuve Chapellea.

Aerofotografija se koristi se u kartografiji (često su osnova topografskim kartama), planiranju upotrebe zemljišta, arheologiji, filmskoj produkciji, pretragama u području zahvaćenom elementarnim nepogodama, studijama o okolišu, videonadzoru, tržišnom oglašavanju i umjetničkim projektima. U SAD-u zračni fotografi rade i na projektima analize vlasništva. Zračni snimci često se obrađuju u sustavu GIS-a.

San Francisco aerofotografija (copyright: Michael Sheinblum)

Napredak u radio-kontroliranim modelima omogućio je letjelicama-modelima obavljanje zračnog snimanja na malim visinama. To je doprinijelo oglašavanju nekretnina u kojem komercijalno i rezidencijalno vlasništvo čine fotografski subjekt. Velikim letjelicama zabranjeni su niski letovi nad naseljenim područjima. Modelne letjelice malih dimenzija nude povećan fotografski pristup prethodno zabranjenim područjima. Minijaturne letjelice ne mogu zamjeniti velike letjelice jer su velike letjelice sposobne za duža letenja, veće visine i nošenje veće opreme. Minijaturne letjelice ipak su korisne u svim situacijama u kojima bi velike letjelice bile opasne za djelovanje. Primjeri takvih situacija uključuju inspekciju transformatora na dalekovodima te spore i niske letove nad poljoprivrednim poljima, pa se to postiže radio-kontroliranim helikopterima velikih dimenzija. Profesionalne, žiroskopski stabilizirane platforme za kameru dostupne su za korištenje sa takvim modelima.

Central Oregon (copyright: Michael Sheinblum)

Budući da se u SAD-u sve vidljivo iz javnog prostora smatra izvan granica privatnosti, zračna se fotografija može legalno koristiti u dokumentiranju obilježja i pojava na privatnom vlasništvu. Svaka zemlja (bi trebalo da) ima svoj set regulacija oko upravljanja bespilotnim letjelicama. BiH još uvijek nema, ali se radi na tome.

Uz aerofotografije sve više se rade i video filmovi iz zraka, upotrebom bespilotnih letjelica.

Bespilotne letjelice

Bespilotna letjelica (eng. unmanned aircraft system) je letjelica bez posade, koja se može nadzirati na daljinu ili letjeti samostalno upotrebom unaprijed programiranog plana leta ili pomoću autonomnih dinamičkih sistema. Nazivaju ih i dronovima (engl. drone – trut), termin koji je ušao u upotrebu 1920. godine. Bespilotne letjelice se često koriste u vojne svrhe za izviđanje i napad na ciljeve kao i za brojne civilne zadatke, kao što su vatrogasni zadaci, policijsko praćenje ili istraživanje terena. Veličine bespilotne letjelice su u rasponu od samo nekoliko milimetara (mikro UAV) do veličine aviona s 40 m raspona krila (npr. Global Hawk). Uz minijaturizaciju tehnologije tokom osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća, zanimanje za bespilotne letjelice je naraslo. Prva generacija bila je uglavnom namjenjena izviđanju, ali neki su opremljeni oružjem, kao npr. MQ-1 Predator. Hrvatska vojska koristila je bespilotne letjelice u pripremi operacije Oluja za fotografiranje i snimanje neprijateljskih položaja.

RQ-4 Global Hawk (copyright: wikipedia)

Glavni proizvođači bespilotnih letjelica za vojsku su Northrop Grumman, Lockheed Martin i Boeing te manje firme kao npr. General Atomics, Sikorsky i AAI. Uticajniji proizvođači izvan SAD su EADS, Dassault Aviation, TAI, IAI, Saab i BAE Systems. Manji proizvođači vojnih bespilotnih letjelica su:

Iako originalno namjenjeni za vojne svrhe (korišteni su u rudimentarnom obliku u I i II svjetskom ratu, kasnije u Vietnamu i Izraelu, a u razvijenom obliku i u zalivskom ratu, Afganistanu, Pakistanu, Iraku i Siriji), dronovi se sve više koriste u civilne svrhe, i to u komercijalne svrhe, u nauci, rekreacijski, u poljoprivredi, nadzoru, dostavi proizvoda, aerofotografiji, “švercovanju” robe i utrkama (dronova). Civilni dronovi daleko nadmašuju vojne po brojnosti, i samo 2015. godine prodato ih je preko milion komada. Smatraju se pretečom autonomnih sistema (autonomna vozila, roboti i sl.). Dronovi se, osim podjele na vojne i civilne, kategorišu prema visini leta i prema masi letjelice.

Poznatije kompanije koje proizvode manje civilne dronove (većinom kvadkoptere) su DJI Innovations, Yuneec, Parrot, Hubsan, Blade, JJRC, Syma Toys, UDI RC Toys, Walkera, Cheerson Hobby, Hobbico.

DJI Phantom 4 (copyright: wikipedia)

Više informacija o glavnim modelima ovih kompanija može se pronaći na ovom linku.

Upotreba bespilotnih letjelica u BiH

Kod nas se malo ljudi bavi bespilotnim letjelicama. Većina isključivo u komercijalne svrhe (snimanje reklama, sportskih događaja, koncerata, vjenčanja i sl.). Od ostalih namjena, kolega dr Adnan Mašić sa mašinskog fakulteta najdalje je dogurao. On je u početnoj fazi sam sastavljao drona (Sarajevski dron) “from scratch” , a sada je nabavio i oktokopter (letjelica sa 8 motora i propelera), prvi u BiH. Prema njegovim riječima, ne namjerava stati dok ne mogne prenositi čovjeka dronom. Dr Mašić dronove koristi za mjerenje zagađenja u Sarajevu, po prvi put u BiH. Nabavio je i 3D printer kako bi mogao brzo servisirati dijelove drona, po potrebi.

Vertikalno mjerenje parametara atmosfere (temperatura, vlaga, pritisak) i zagađenja (5 različitih polutanata i pm čestice) u Sarajevu, sa dr. A. Mašićem.

Što se tiče komercijalne upotrebe, najviše se ističe firma Dron.ba, osnovana 2015. godine od strane grupe fotografa i kinematografa.

Međutim, koliko sam vidio, niko se u BiH ne bavi ozbiljnije estetskim (umjetničkim) aspektom aerofotografije. Malo me to čudi jer priroda pruža neponovljive umjetničke doživljaje. Na internetu se, s druge strane, može naći dosta ljudi koji se time bavi širom svijeta. Meni se npr. sviđa rad Michael Sheinbluma, koji se osim aerofotografije bavi i klasičnom fotografijom i astrofotografijom (snimanje Mliječnog puta), te snimanjem timelapse-a.
Tu su još Jason Hawkes, Stefan Thaler, Calin Stan, Jassen Todorov, Todd Kennedy, Florian Ledoux, Magali Chesnel, Brandon Dixon, Stan Macbean, John Wark, itd.

Primjer poznatijih vojnih bespilotnih letjelica:

Bespilotne letjelice s krilima (Elbit Hermes 900; General Atomics MQ-9 Reaper; General Atomics MQ-1C Gray Eagle; General Atomics MQ-1 Predator; RQ-170 Sentinel; MQ-4C Triton; RQ-4 Global Hawk; Kratos XQ-58 Valkyrie; NG X-47B UCAS; NG Firebird; NG Bat; Boeing Phantom Eye; Penguin VTOL MIL UAS; Thales Watchkeeper WK450; BAE Systems Taranis/Dassault nEUROn; CAIG Wing Loong II; CASC Rainbow; Hongdu GJ-11; TAI Aksungur; Bayraktar Akıncı; EADS Barracuda; Sukhoi Okhotnik-B; Orion-3).
Manji dronovi (Black Hornet Nano; AeroVironment Nano Hummingbird; Cerberus GLH; Novadem NX-70; Elbit System THOR; Songar; Pegasus; Skydio X2; Anafi USA; RoboBee; RQ-16 T-Hawk; Indago 3; Condor™ eXtended Endurance & Payload (XEP); Stalker; Raytheon Coyote; dronovi kamikaze: IAI Harpy ver1 i ver. 2 (Harop), IAI Green Dragon, IAI Rotem L, Spike Firefly, Orbiter 1K “Kingfisher”, AeroVironment Switchblade, Raytheon Coyote; Fire Shadow Loitering Munition; drone swarms: Kargu 2, Icarus Swarms, N-Raven, Perdix; US Army Cluster Swarm, Morfius).
Bespilotni helikopteri (Boeing A160 Hummingbird; Boeing AH-6; Northrop Grumman MQ-8 Fire Scout; Airbus Helicopters VSR700; VAPOR55; Airbus DS Tanan 300; Multi-function Unmanned Helicopter “Black Widow”; T629; Saab UMS V-200 (Skeldar); Schiebel CAMCOPTER® S-100; Ka-175; UMS V-150 Rotary-Wing Unmanned Aircraft System (UAS); Norinco Sharp Eye III; Alpha 800).

Protiv-dronska odbrana

Kontramjere – monitoring, detekcija, preuzimanje kontrole, neutralizacija ili uništavanje:

FIRST – Fast InfraRed Search & Track; MSP600 – Optronic Multi Sensor Platform; Oerlikon Skymaster® Command & Control System; Oerlikon X-TAR3D® Tactical acquisition radar; Rheinmetall RF-Jammer; Rheinmetall Air Defence – Skynex; HPEM effector; High Energy Laser HEL; Oerlikon Revolver Gun® Mk3; Oerlikon Twin Gun® GDF009 TREO; Oerlikon Laser Gun®; Boeing’s Compact Laser Weapon System (CLWS); Krasukha sistem; Raytheon Phaser High-Power Microwave; Falcon weapon system; Drone Dome, vođene rakete, AARTOS; Counter-Unmanned Air Systems High Energy Laser Weapon System (C-UAS HELWS); Nammo 40 mm x 53 airburst prorammable counter-UAV (C-UAV) munition; DroneSentry-X; DroneGun; DroneCatcher; SkyWall 100; SkyDroner; Dronebuster; Death Ray; modifikovani FIM-92 Stinger; Boeing Avenger ADS; elektro-magnetni top; GAU-8 Avenger 30 mm; DE M-SHORAD.

Reference:

Share this:

Leave a comment Cancel reply