Maglina orion revisited, widefield setup

Kao otvorenje ovogodišnje asto-foto sezone (2020.) kud bolja meta od magline Orion, vjerovatno najljepšeg zvjezdanog porodilišta na sjevernom nebu. Orion maglina (Messier 42, M42 ili NGC 1976) je difuzna maglina koja se nalazi južno u sazviježđu Orion. Jedna je od najsvjetlijih maglina i vidljiva je golim okom. Nalazi se na udaljenosti od oko 1350 svjetlosnih godina i najbliži nam je region formiranja zvijezda. Procjenuje se da joj je prečnik oko 24 svjetlosne godine, a masa joj je veća od mase Sunca oko 2000 puta.
Ideja ovog puta je bila da se proba nova lokacija snimanja (Bjelašnica, Štini do) i da se uradi neko brzinsko širokougaono snimanje bez vođenja, radi testiranja dijela opreme. Maglinu Orion je iz Sarajeva rel. teško snimiti radi magle (zimski period), a nošenje i manipulacija opreme na planinu, na -10 stepeni, logistička je noćna mora. Ko je zimogrozan može sebi recimo uzeti grijače za unutrašnjost cipela i/ili grijače koji se postavljaju u jaknu.
Na slici dole date su slike opreme koju sam koristio (EQ3 tronožac, Star adventurer, TS apo 330/50mm sa spuzvom do objektiva radi smanjenja vlage, Canon 1100D (IC mod by A. Ćatović), zeleni laser na dslr sa adapterom radi manuelnog ciljanja mete i intervalometer za automatsko okidanje. Okvirna cijena ove opreme je reda 2000-3000 KM, ali s njom se ipak ne može vršiti ozbiljno astro-snimanje dubokog neba (može se, s druge strane, vršiti solidno snimanje Mliječnog puta).
Glavna prednost ovog setup-a su jednostavnost snimanja i prenosivost (sastavio sam je u stanu za 10 min. i iznio sastavljenu na teren u blizini). Glavni nedostaci su: lagano postolje i nemogućnost vođenja – Star adventurer omogućava samo vođenje po RA osi i može se koristiti sa PHD programom i planetarnim kamerama, ali ne radi u kombinaciji sa autoguiderom “Synguider II”).

Na slikama dole se vidi nakupljena vlaga na opremi nakon snimanja. Najbolje je opremu pustiti da se sama osuši u stanu.

Iako se u blizini nalaze stambeni objekti, relativno je dobro noćno nebo i moguće je vršiti astro snimanje dubokog neba (pogotovo uskopojasno). Budući da nisam koristio vođenje, ekspozicija je bila ograničena na 60 sec, što je za teleskop fokusa 330mm dosta dobar rezultat (Star adventurer je inače predviđen za objektive fokusa do 100mm max). Napravio sam 100 snimaka, 60s eksp., ISO 1600, custom WB, RAW, f6.6. Nisam radio kalibracijske frejmove. Snimke sam početno stakirao i obradio u Pixinsight-u, a završne dorade izvršio u Photoshop-u. Dole su prikazani neki koraci obrade.

Konačna verzija slike je data dole. Dosta detalja je izvučeno, iako su ekspozicije bile tek reda 60 sekundi, i bez kalibr. snimaka. Pokazalo se da veliki broj snimaka manje ekspozicije za svjetlije objekte može biti dobra ideja. Veća rezolucija se može pogledati na ASTROBIN profilu.

Ova meta je svakako vrijedna truda, i u budućem periodu probaćemo je snimiti sa CCD kamerom i RGB filterima radi izvlačenja više detalja. Stay tuned.
Ko želi naučiti više o maglini Orion i drugim nebeskim tijelima, preporučujem moje knjige Naš svemir i Alhemičari univerzuma. Druge magline koje smo snimali nalaze se u galeriji slika.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s