Krepuskularne zrake

Krepuskularne zrake u atmosferskoj optici su zrake Sunčeve svjetlosti za koje se čini kao da isijavaju iz tačke na nebu u kojoj se nalazi Sunce. Ove zrake, koje prolaze kroz razmake između oblaka (naročito stratokumulusa) ili između drugih objekata, su stubovi zraka osvijetljenog Sunčevom svjetlošću, razdvojeni tamnijim područjima koja su zasjenjena oblacima.

Krepuskularne zrake iznad Sarajeva. Snimljeno sa Canon 350D.

Uprkos tome što djeluje kao da se zrake spajaju u jednoj tački (odnosno da izviru iz nje), one su zapravo gotovo paralelni snopovi Sunčeve svjetlosti, a utisak da se spajaju u jednoj tački samo je efekt perspektive (slično, npr, načinu na koji nam djeluje da se željezničke šine spajaju u nekoj udaljenoj tački kad ih gledamo).

Naziv potiče od toga što se ove zrake često pojavljuju u krepuskularnim satima (oko zore i sumraka), kad je kontrast između svjetlosti i tame najočitiji. Riječ krepuskularan potiče od latinske riječi crepusculum, što znači “sumrak”.


Krepuskularne zrake na Jadranskom moru. Snimljeno sa Canon 650D.

Zrake se u nekim slučajevima mogu protezati preko neba i može izgledati da se spajaju u antisolarnoj tački (tačka na nebu koja je direktno suprotna onoj u kojoj je Sunce). U ovom slučaju one se nazivaju antikrepuskularnim zrakama. One se ne uočavaju lako kao krepuskularne. Ovo naizgled dvojno spajanje (i u solarnoj i u antisolarnoj tački) je efekt perspektive analogan primjeru sa željezničkim šinama za koje se čini da se spajaju u suprotnim tačkama u suprotnim smjerovima.

Kad na nebu primjetite krepuskularne zrake okrenite se leđima prema Suncu. Možda ćete vidjeti kako antikrepuskularne zrake konvergiraju u antisolarnoj tački. Antisolarna tačka je tačka na nebeskoj sferi tačno nasuprot Suncu. Antikrepuskularne zrake su zapravo produžetak krepuskularnih zraka preko cijele nebeske sfere, koje se zbog perspektive čine kao da konvergiraju u antisolarnoj tački.

Krepuskularne zrake obično su crvene ili žute zbog toga što putanja kroz atmosferu u vrijeme izlaska i zalaska Sunca prolazi kroz do 40 puta veću količinu zraka nego zrake Sunca u podne. Čestice u zraku raspršuju kratkotalasnu svjetlost (plavu i zelenu) tzv. Rayleighovim raspršenjem mnogo jače nego dugotalasnu (crvenu i žutu).

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s