Prodaja slika

Nebeski pejzaži, širokokutna astrofotografija, Mliječni put, BiH motivi, star trails, Perzeidi, Hubble deep field, Deep sky, galaksije, magline, planete, Sunce snimano sa H alfa filterom, mozaik Mjeseca, Space Art… Za više slika, skrolajte na dno stranice.

Print i postavljanje (blind) rama vrši se u poznatoj kompaniji Blackbox iz Sarajeva, sa najkvalitetnim uređajima.

“Via Lactea”

Mlijecni glavna4-bez natpisa.jpg

U kadru se vide Saturn, galaktički disk, međuzvjezdana materija i tamniji molekularni oblaci prašine, različite magline i porodilišta zvijezda (Rozeta, Laguna…). U prednjem dijelu kadra vide se dijelovi Bjelašnice i Treskavice.

Objekat. Mliječni put
Lokacija: Bjelašnica, Sarajevo
Datum: 17.07.2017.
Oprema: EQ3 tronožac, Star Adventurer astro-tracker, Canon 1100D mod by AG Sarajevo, Tokina 11mm f2.8
Vrijeme integracije: 25 min (5x5min ekspozicije, stack)
Obrada: Lightroom, Photoshop

Mliječni put i stećci”

IMG_8278

Snimak Mliječnog puta iznad prečanskog polja kod Dejčića, septembar 2016. U prednjem kadru stećci (nekropola “Kaursko groblje”).

Dimenzije: 60 x 40 cm.

“Perzeidi, stećci, Plejade i Andromeda” 

perzeidi-jpeg.jpg

Kadar obuhvata stećke na prečanskom polju kod Dejčića, meteorski pljusak Perzeide kojima je radijant u Perzeju (centar kadra), Mliječni put u centralnom dijelu slike, otvoreni zvjezdani skup Plejade – M45 (iznad desnog stećka), galaksiju Andromeda – M31 (desni dio slike, iznad najsjajnijeg meteora) i naravno, mnoštvo zvijezda (najsjajnija zvijezda na slici je Capella). Sarajevska svjetla vidljiva su u lijevom ćošku slike. Od oko 200 uspješnih snimaka, odabrano je desetak snimaka sa sjajnijim Perzeidima. Kako bi se poništila rotacija Zemlje i postavili meteori u ispravnu perspektivu (kao da dolaze prema nama), korištena je layer compositing tehnika – odabrana je glavna slika, određen centar rotacije na snimku (Polaris) i svaka slijedeća slika je rotirana za određeni ugao. Nakon toga sam su iz svih slojeva odabrani samo meteori sa datih slika i spojeni u konačnu sliku.

Dimenzije: 60 x 40 cm.

“Odraz galaksije”

javorov-do-jpegMliječni put snimljen 23.09. 2016. na Bjelašnici (Javorov do). U kadru su još i Mars i Saturn. Mars je dole u pravcu centra Mliječnog puta, a Saturn desno dole na slici.

Dimenzije: 70 x 60 cm.

“Mliječni put iznad Velikog polja (Igman)”

Igman-jpeg

Igman je lokacija odakle se, takođe, može vidjeti struktura Mliječnog puta, posebno u ljetnom periodu. Ovaj snimak je napravljen 28.09.2016. koristeći  Tokinu 11mm f/2.8 objektiv i SW Star Adventurer postolje, sa ekspozicijom od 4 minute.

Dimenzije: 60 x 40 cm.

“Stećak i planete”

stecak-i-planeti.jpg

Blue hour snimak stećaka kod Dejčića. U pozadini stećaka je Treskavica, Na nebu se vide difuzno crvenkasti oblaci. Karakteristično je sazviježđe strijelac u centru slike, a u njegovom pravcu je Mars (najsvjetlija tačka na nebu). Desno na slici je Saturn.

Dimenzije: 40 x 60 cm.

“Star trails i stećci”

stecii-i-startrails.jpg

Zvjezdani trag (eng. Star trail) je vrsta snimka na kojem su u većim ekspozicijama (reda nekoliko minuta ili više) prikazani prividni tragovi zvijezda na nebu (uslijed rotacije Zemlje).

Dimenzije: 60 x 40 cm.

“Sunce”

sunce.jpg

Naše Sunce snimljeno iz Sarajeva, 2016. sa Lunt LS60 solarnim teleskopom na EQ5 postolju, Canon 650D, Barlow 2x. Tehnika: Snimanje sa Hidrogen alfa filterom.

Prividnu površinu Sunca nazivamo fotosferom. Ovdje se temperature kreću oko 5800 K. Vrući plin izvire iz unutrašnjosti na površinu, zbog čega nam se čini da površina ima granulastu (zrnatu) strukturu. Granule su promjera oko 1000 km, u stalnom su pokretu (poput vrenja vode), a vrijeme trajanja im je nekoliko minuta. Ponekad nastaju takozvane supergranule promjera 30000 km koje traju i do 24 sata. U fotosferi se nalaze Sunčeve pjege (makule), Sunčeva baklja (fakule), granule i supergranule. Sunčeve pjege, tamnija, i do 1500K hladnija područja fotosfere, posljedica su kvazi-periodične evolucije Sunčevog magnetskog polja. Ono je proizvedeno strujanjima Sunčeve plazme ispod fotosfere, pretežno u konvektivnoj zoni, te na granici radijativne i konvektivne zone, a nastaje takozvanim dinamo-mehanizmom, podržavanim konvekcijom i rotacijom. Magnetno polje se stalno razvija i mijenja oblike. Na početku Sunčevog ciklusa aktivnost polja je slaba i ima oblik dipola. Zbog diferencijalne rotacije polje se deformira i silnice se u blizini ekvatora izdužuju; polje se razvija u niz petlji. Na prodoru petlji iz fotosfere javljaju se skupine pjega. Kromosfera je niži sloj Sunčeve atmosfere: proteže se iznad fotosfere do visine oko 2 000 km, i niže je temperature od fotosfere. Znatno je rjeđa od fotosfere i nepravilnog je oblika. Sa Zemlje se može vidjeti samo za vrijeme potpune pomrčine Sunca. U kromosferi se događaju izboji plina stvarajući učinke koje nazivamo prominencije i Sunčeve baklje. Prominencije (protuberance) su oblaci ili mlazovi usijanog plina izbačenog u visinu. Mogu se uzdići do visine 150 000 km iznad fotosfere, kroz kromosferu i koronu. Gušće su od okolne tvari i dostižu temperaturu oko 20 000 K. Njihov ionizirani plin podržava su pritiskom magnetskog polja. Mirne prominencije preživljavaju i više mjeseci. Na sličan način dolazi do pojave baklji, mlazova plina koji se brzo podižu unutar kromosfere i padaju nazad. Vrijeme trajanja jedne baklje je oko 10 minuta. Iz nje se podižu i bodlje (spikule), mali izbačaji plina koji se dižu do visine od 7000 do 9000 km. Spikule nisu razmještene po cijelom Suncu, već su stiješnjene na rubovima supergranula.

“Stvarna boja Mjeseca”

mjesec

Puni Mjesec, snimljen iz Sarajeva, 15.11. 2016. sa APO 330mm teleskopom, QHY-5IIL kamerom i slaganjem 9 obrađenih slika u mozaik.

Da li Mjesec ima boje? Iako na prvi pogled fotografija površine Mjeseca djeluje crno bijela, ona to zapravo nije. Na površini se mogu primjetiti vrlo suptilne boje, koje se podizanjem saturacije kroz grafičko procesiranje mogu značajno istaknuti. Na stranu estetička prezentacija površine Mjeseca, boje Mjeseca nam pokazuju i kakva je mineralogija njegove površine. Boje su na Mjesecu različite zbog različitog udjela željeza i titana na površini. Zbog velike zastupljenosti željeznog oksida u područjima mora, ista su tamnija zbog slabe refleksivnosti. Mjesta sa većom koncentracijom titana još su tamnija. Titan, odnosno titan-oksid stvara pomak boje iz crvene prema plavom. Takođe, na nekim kraterima često se vidi izbačeni materijal (i u nekim slučajevima raspršen naokolo), pri čemu se može zaključiti da sastav udarnog tijela nije isti kao sastav površine Mjeseca. Nešto više o bojama Mjeseca možete pročitati na stranicama NASA-e.

“Hubble eXtreme Deep Field (XDF)” 

IMG_8291.JPG

Jedan od najfascinantnijih snimaka svemira ikad, najdublji pogled u svemir. Slika pokriva otprilike 1/10 širine punog Mjeseca na nebu, a ipak sadrži oko 5500 galaksija od kojih su neke toliko udaljene da ih vidimo iz perioda kada je svemir bio beba (oko 5% sadašnje starosti)! Ukupna ekspozicija oko 2 miliona sekundi (oko 550 sati) i preko 2000 snimaka! Ova slika nam govori da u koji god dio neba pogledamo, snimanjem dovoljno dugim ekspozicijama, otkrivamo na hiljade i hiljade galaksija (od kojih svaka ima preko 100 milijardi zvijezda) oko nas!

Dimenzije: 80 x 60 cm. Uramljena slika (srebrni ram),

“Widefield – extreme exposures”

IMG_8275

Na slici se nalaze printane slike 5 različitih širokokutnih kadrova sa ekstremno dugim ekspozicijama. Lijevo gore je širokokutni snimak Orion sazviježđa sa izraženim HII područjem i reflektivnim i tamnim maglinama. Ovaj snimak sadrži Horsehead maglinu,  Orion maglinu, Barnardovu petlju, Witchhead maglinu i ostale, a ukupna ekspozicija iznosila je 220 sati. Desno gore je širokokutni snimak zvjezdanog skupa Plejade (desno) i magline California (lijevo) sa izraženom tamnom strukturom između njih. U centru je snimak Mliječnog puta, Rho Ophiuchi molekularnog kompleksa i HII područja oko zvijezda Delta Scorpii i Pi Scorpii. Dole lijevo je snimak ostataka supernove Simeis 147 (Sharpless 2-240) i HII područje. Slika dole desno je snimak kometa C/2014 Q2.

Dimenzije: 50 x 46 cm.

“Galaksija Andromeda”

andromeda.jpg

Koliko daleko od nas je Andromeda, najveća i najbliža galaksija koju vidimo golim okom?Recimo to ovako – astronautima kojima je trebalo samo 3 dana da stignu do Mjeseca trebalo bi 500 milijardi godina da dođu do Andromede. Sada gledamo Andromedu kakva je bila prije više od 2 miliona godina, tj. gledamo najdalju strukturu koje naše oči mogu vidjeti. Inače, Andromeda (Messier 31, NGC 224) je grandiozna spiralna galaksija, udaljena 2,5 miliona svjetlosnih godina od Zemlje i nalazi se u sazviježđu Andromeda. M31 je najbliža spiralna galaksija našoj galaksiji Mliječni put. Prijašnje procjene dimenzija Andromede su iznosile 70000 do 120000 svjetlosnih godina ali su nova promatranja otkrila nove dijelove zvjezdanog diska i udvostručile stare procjene. Prema njima, u svom najširem dijelu Andromeda se proteže na 220000 svjetlosnih godina. Broj zvijezda u Andromedi je znatno veći nego u našoj galaksiji. Rezultat toga je dvostruko veći ukupan sjaj cijele galaktike od našeg Mliječnog puta. Treba napomenuti da je brzina stvaranja zvijezda u našoj galaksiji višestruko veća nego u Andromedi. Andromeda je prema nama nagnuta 77° (gdje bi 90° bio pogled s strane). Analize presjeka Andromede otkrile su uvijanje galaksije u obliku slova “S”. Uzrok tome su vjerojatno sudari s satelitskim galaksijama. Spiralni krakovi Andromede su uvijeni, ali i šire razmješteni nego u Mliječnom putu. Prosječan razmak između krakova je 13000 svjetlosnih godina i mogu se pratiti do udaljenosti od 1600 svjetlosnih godina od jezgre. Zanimljiva pojava je prsten prašine na udaljenosti do 32000 svjetlosnih godina od središta Andromede. Prsten je hladan pa nije vidljiv na snimkama u vidljivom svjetlu. U vanjskim dijelovima Andromede se nalazi 460 kuglastih skupova. Najsjajniji od njih, nazvan Mayall II, najsjajniji je kuglasti skup u Lokalnom jatu galaksija. Jezgra Andromede je veoma kompaktan objekt okružen nakupinom starih zvijezda. Središnji dio galaksije donekle sliči na kuglasti skup, premda višestruko sjajniji. HST je sa svojim snimkama otkrio da se Andromedina jezgra sastoji od dvostrukog objekta čiji su članovi razmaknuti tek 5 svjetlosnih godina. Na osnovu toga je izračunata masa središnje crne rupe koja iznosi 10e8 sunčevih masa. U satelitske galaksije Andromede pripadaju Messier 32 i Messier 110, vidljive na priloženoj fotografiji. Nešto dalje nalaze se još dvije satelitske galaksije, NGC 147 i NGC 185. Postoji mogućnost da se i Messier 33 nalazi pod snažnim gravitacijskim uticajem Andromede.

Dimenzije: 50 x 30 cm.

“Steććci i Andromeda” – space art

Stecci-i-andromeda.jpg

Stećci kod sela Lukomir, snimljeni 2006. godine. Andromeda (M31) je udaljena preko 2 miliona svj. godina od nas i nalazi se u sazviježđu Andromeda. To je najbliža spiralna galaksija našoj galaksiji Mliječni put. U dalekoj budućnosti se očekuje sudar naše galaksije sa Andromedom. Ovako bi tada mogla izgledati noć iznad Lukomira.

Dimenzije: 60 x 40 cm.

“U susret galaksiji Sombrero” – space art

sombrero-i-mi.jpg

Bukovik, jesen 2007. Na nebu zamišljen prikaz galaksije Sombrero (M104) koja je udaljena od nas oko 30 miliona svjetlosnih godina. Ovako bi izgledalo naše nebo da nam je ova galaksija blizu.

Dimenzije: 60 x 40 cm.

“Kupanje sa galaksijama”

stefanv kvintet

Noć u Promajni (2014.) i Stefanov kvintet, kompaktna grupa galaksija u sazviježđu Pegaz, onako kako bi izgledao da nam je bliže.

Dimenzije: 60 x 40 cm.

“Visočica i planet blizanac”

Visocica

Planina Visočica, vrh Puzim i naši tragovi jedne davne zime (2007. godina). Često zamišljam kako bi izgledao neki planet blizanac Zemlji da se nalazi blizu nas.

Dimenzije: 60 x 40 cm.

 

“Pogled sa Jahorine” – space art

M14.jpg

Jahorina 2006. godine, a u pozadini zamišljeni izgled (da nam je bliže) kuglastog zvjezdanog skupa M14 u sazviježđu “Zmijonosac”, koji je inače udaljen od nas oko 30 000 svj. godina. Da nam je ovaj kuglasti skup ovako blizu, uvijek bi nam osvjetljavao put na planini.

Dimenzije: 60 x 40 cm.

“Studeni potok i Eta Carinae”

studeni.jpg

Studeni potok iznad Umoljana, najljepše mjesto u BiH. Eta Carinae je zvjezdani sistem od barem dvije zvijezde sa kombinovanim luminozitetom od preko 5 miliona puta jačim od našeg Sunca. Nalazi se na udaljenosti od oko 7500 svj. godina od nas u sazviježđu (na južnom nebu) Kobilica (carina). Ovako bi izgledalo nebo iznad Bjelašnice da nam je ovaj sistem bliži.

Dimenzije: 80 x 40 cm.

“The Milky Way” poster

IMG_8276

Umjetnički izražen, ali naučno tačan prikaz Mliječnog puta i našeg položaja u njemu. Na snimku su označeni nebeski objekti bliži našem solarnom sistemu i naš položaj u Mliječnom putu. Odličan za edukacijske ustanove.

Dimenzije: 80 x 60 cm. Uramljena slika sa staklom.

“Solar system” poster

IMG_8284.JPG

Prikaz solarnog sistema i položaja Zemlje u njemu sa osnovnim podacima o planetima. Odličan za edukacijske ustanove.

Dimenzije: 100 x 80 cm. Uramljena slika sa staklom.

…………………………………………………………………………………………………………………

I JOŠ MNOGE SPEKTAKULARNE SLIKE SVEMIRA (SA RAMOM I DIMENZIJAMA DO 120 X 100 cm):

Planete:

Deep sky:

 

 

Advertisements

4 thoughts on “Prodaja slika

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s