Naše poruke vanzemaljcima

Prva poruka

Radioteleskop u Arecibu je 1974. godine poslao prvu (međuzvjezdanu) poruku mogućim “stanovnicima” neke planete u zvjezdanom skupu M13. M13 ili tzv. Veliki Herkulov Skup je kuglasti zvjezdani skup otkriven 1714. godine, a nalazi u pravcu sazviježđa Herkul, na udaljenosti od oko 25000 svj. godina. Prividni prečnik skupa je 20′ što na toj udaljenosti odgovara linearnim dimenzijama od 146 svj. godina. Skup se sastoji od nekoliko stotina hiljada zvijezda! Prema njegovoj jezgri, koncentracija zvijezda je 500 puta veća nego u okolini Sunčevog sistema. M13 se kroz prostor kreće brzinom od 245 km/s i trenutno nam se približava.

2.jpgVeliki Herkulov Skup (M13)

Poruka se sastojala od 1679 binarnih znamenki, približno 210 bajtova, a emitirana je na frekvenciji od 2380MHz i modulirana pomicanjem frekvencije od 10Hz i sa snagom od 1000kW. Znamenke su emitirane frekvencijskim pomakom u iznosu od 10 bita po sekundi, a ukupno emitiranje trajalo je oko tri minute.
Poruku je napisao Frank Drake, kreator poznate Drake-ove jednadžbe, između ostalih i uz pomoć Carla Sagana.

Poruka se sastojala od sedam djelova, i to:
– brojevi od jedan (1) do deset (10)
– atomski brojevi elemenata (hidrogen, ugljik, nitrogen, kiseonik, fosfor) od kojih je sastavljena DNK
– formule za šećere i baze u nukleotidima DNK
– broj nukleotida u DNK i prikaz dvostruke spiralne strukture DNK
– prikaz čovjeka, dimenzije (tjelesna visina) prosječnog čovjeka i broj stanovništva na Zemlji
– prikaz Sunčevog sistema koji prikazuje s kojeg planeta poruka dolazi, i
– prikaz radio teleskopa u Arecibu i dimenzije (prečnik) tanjira antene.

1
Poruka iz Areciba (dodata boja da se razlikuju detalji poruke)

S obzirom da će poruci trebati 25000 godina da stigne na svoje odredište (i dodatnih 25000 godina za mogući odgovor), poruka iz Areciba više je zamišljena kao demonstracija mogućnosti nedavno instalirane opreme u nadograđenom teleskopu kao i ljudskog tehnološkog napretka nego pravi pokušaj da se stupi u kontakt s izvanzemaljcima. Čakštaviše, zvijezde unutar M13, prema kojima je poruka poslana, vjerovatno se neće ni nalaziti na tom položaju kada poruka stigne na svoje odredište.

Zlatna ploča Voyagera

U avgustu i septembru 1977. godine, svemirski brodovi Voyager 1 i Voyager 2 su lansirani sa misijom da istraže Sunčev sistem “od Jupitera do Neptuna” i, nakon njegovog napuštanja, istraže još misteriozniji dio svemira – međugalaktički prostor i sve ono poslije i prije njega. S kompjuterima koji su hiljadu puta slabiji od sadašnjih mobitela, dvije svemirske letjelice poslale su kući nevjerojatnu količinu slika i informacija o četiri gasovita diva.

voyager
Lokacija ploče na Voyageru

Na svaki od Voyagera je pričvršćena jedna zlatna ploča – kao boca u moru, sa zadatkom da bilo kojoj inteligentnoj civilizaciji objasni našu. Na čelu stručnjaka koji su birali šta će se to staviti na ploče našao se Carl Sagan, poznati američki astronom i fizičar, idejni tvorac serijala Cosmos.

Do 1970-ih, astronom Carl Sagan i Frank Drake su već imali nešto iskustva sa slanjem poruka u svemir. Kreirali su dvije zlatne ploče koje su poslali putem svemirskih letjelica Pioneer 10 i 11. Linda Salzman Sagan, umjetnica i Carlova žena, ugravirala je na njima ilustracije gole žene i muškarca s naznakama vremena i lokacije naše civilizacije.

Zlatna ploča (bakrena fonografska LP ploča) zamišljena je kao napredna verzija ploča koje su bile montirane na Pioneer 10 i 11.

Voyagers-Golden-Record-1977.jpg
Zlatna ploča sa Voyagera

NASA je odobrila ideju i jedino pitanje je bilo – šta će se naći na pločama. Koji su to najveći hitovi ljudske civilizacije? Sačiniti takav zapis bio je velik izazov kojemu su pristupili Sagan, Drake, Ann Druyan, umjetnik Jon Lomberg i Ferris.

Nakon 10 mjeseci rada sačinjen je konačni izbor. Zlatna ploča sadržavat će 115 analognih fotografija, pozdrave na 55 jezika, 12 minutnu montažu zvukova sa Zemlje i 90 minuta muzike. Ploče su postavljene na vanjskim stranama Voyagera 1 i 2, i zaštićene aluminijskom sandukom. Na poklopcu sanduka ugravirani su simboli koji objašnjavaju kako dekodirati ploču.

Zlatna ploča sadržavala je, između ostalog, slijedeće:

  • Silueta muškarca i trudne žene. Tim je zaključio kako je bitno pokriti informacije o ljudskoj anatomiji i objasniti ljudsko razmnožavanje. NASA je odobrila crteže ljudskih spolnih organa i slike od začeća do rođenja. Slavna fotografija rođenja sina fotografa Wayne F. Miller trebala je dočarati rođenje novog života. Uz te fotografije uključena je i silueta dvije figure i fetusa unutar ženine maternice.
  • DNK struktura. Postoji mogućnost kako bi vanzemaljski život mogao biti sačinjen od genetskog materijala zapisanog u DNK strukturi, stoga su stručnjaci mapirali kompleksnu DNK strukturu u seriju ilustracija.
  • Demonstracija jedenja i pijenja. Sve ove radnje objedinjene su na jednoj fotografiji.
  • Olimpijski sprinteri. Iako se ova slika može činiti kao čudan izbor, riječ je o prikazu natjecanja, ali i raznolikosti ljudskih rasa i ljudske muskulature.
  • Građevine. Kao najljepše oblikovane građevine koje je izgradio čovjek odabrani su Taj Mahal i most Golden Gate.
  • Stranica knjige. Stranica je postavljena kako bi vanzemaljskim bićima dala uvid u pisani jezik. Čast da predstavlja ljudsku pisanu riječ pala je na stranicu iz knjige System of the World, velikog fizičara Sir Isaaca Newtona. Na njoj je po prvi put opisana ideja lansiranja objekta u orbitu.
  • Pozdrav Nick Sagana. Ploča je sadržavala i 55 pozdrava na različitim jezicima. Posljednji pozdrav došao je na engleskom iz usta šestogodišnjeg Nick Sagana, sina Carla i Linde Salzman Sagan. On je rekao: “Pozdrav od djece sa planete Zemlja.”
  • Pjesma kita. Biolog Roger Payne timu je dao “pjesmu kita” koja je snimljena 1970. godine na Bermudima. Tim je pomislio kako bi zvukovi kita možda mogli imati više smisla vanzemaljskoj civilizaciji nego naš jezik.
  • Poljubac. Nakon niza snimaka, konačna verzija poljupca bila je ona u kojoj Ferris u obraz ljubi Ann Druyan.
  • Znakovi života. Druyan je imala ideju kako treba snimiti moždane valove čovjeka, budući da bi vanzemaljski život možda mogao dekodirati misli individue.
  • Muzika. Poslano je dosta kompozicija (“Johnny B. Goode” – Chuck Berry, Bach, Mozart, Stravinsky, Beethoven, muzika iz Senegala, Zaira, Australije (aboriđini), Meksika, Nove Gvineje, Japana, Perua, Bugarske, Navajo indijanaca, Kine, Indije)

Tek 2012. je Voyager 1 uplovio u međuzvjezdani prostor (kada je detektirao plazmu visoke gustoće koja je karakteristična za svemir iza heliosfere – mjehura solarnog vjetra kojeg stvara Sunce), noseći slike našeg svijeta sa sobom. Voyager 2 trenutno putuje kroz vanjske slojeve heliosfere. Kreće se južno u odnosu na zemljinu orbitu, dok se Voyager 1 kreće sjeverno. Za preko 40000 godina Voyager 1 će doći nešto bliže drugoj zvijezdi (1,6 svj. godina od zvijezde Gliese 445, u pravcu sazviježđa Žirafa).

Pioneers i New Horizons

Pored Voyagera, još tri svemirska broda jure prema međuzvjezdanom prostoru. Pioneer 10 i Pioneer 11 je NASA lansirala 1972. i 1973. godine, i u međuvremenu je izgubila kontakt s obojicom. Oni ne putuju brzo poput Voyagera, ali će na kraju isto ući u međuzvjezdani prostor.

I oni nose poruku za vanzemaljce, na pozlaćenim aluminijskim pločama veličine 15 x 23 centimetra, koje su isto dizajnirali Sagan i njegov tim koji je radio i za Voyager misije pet godina kasnije. Ove ploče prikazuju mapu pulsara, koriste hidrogen kako bi definirale binarne jedinice, i opisuju ljude. NASA se ovdje suočila s kritikama zbog golotinje ljudskih likova.

Peta sonda koja će izaći iz našeg Sunčevog sustava je New Horizons, svemirska letjelica koja je nedavno projurila pored Plutona. Kreće se otprilike u istome smjeru kao i Voyager 2, ali s obzirom da je lansirana tek 2006. još je dosta iza njega. Vjerojatno neće doseći međuzvjezdani prostor još 30 godina.

New Horizons je poslan u svemir bez ikakvih poruka, ali još nije prekasno dodati neku. Grupa pod vodstvom Jona Lomberga, člana Saganovog tima zaduženog za Zlatnu ploču, pokušava uvjeriti NASA-u da uploada poruku na sondu u slučaju da na nju naiđe neki inteligentni život. Memorijski sistem New horizonsa sličan je flash drive-u, te neće biti dugotrajan poput bakrenih ploča na Voyagerima. Najkonzervativnije procjene su nekoliko desetljeća. Drugi fizičari i inžinjeri vjeruju kako bi poruka mogla trajati stoljećima ili čak milenijumima. Takođe, potpuna nepoznanica je napredna tehnologija koju posjeduje potencijalna vanzemaljska kultura koja bi pronašla letjelicu. Možda bi imali način kako pročitati zastarjelu memoriju, a koji mi još ne možemo niti zamisliti.

Neke od slika koje su dosada poslane u svemir (Voyagers, Pioneers)

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s