Astrologija, nauka ili glupost

Da bi se astrologija dobro razumjela, potrebno je poznavati je od samih korijena. Nastala je u antičkom Babilonu, oko 1000 godina prije Krista, mada neki historičari tvrde da su astrologiju začeli još Sumeri, cijeli milenijum ranije. Preduslov za postojanje velikih gradova bila je dobro razvijena poljoprivreda, a to je podrazumjevalo poznavanje preciznog kalendara, jer su poljoprivrednici morali da znaju kad da počnu sa sjetvom i kako da prilagode sve poljoprivredne radove godišnjim dobima. Ustanovljavanje preciznog kalendara nije bilo moguće bez dobrog poznavanja matematike i stalnih astronomskih osmatranja, a ti poslovi najviše su odgovarali sveštenicima (slika dole prikazuje kamen na kome je zapis o kretanju Mjeseca, pronađen u Mesopotamiji). Tako su prvi astronomi bili sveštena lica i logično je da su nebeska tijela koja su oni otkrivali dobijala imena po tadašnjim babilonskim bogovima. Mi još uvijek koristimo ta imena, zapravo njihove rimske prevode: Mars umjesto Nergal, Venera umjesto Ishtar, Jupiter umjesto Marduk i tako dalje.

Clipboard01

Ovdje dolazimo do prvog paradoksa koji je sastavni dio astrologije: mada su imena bogova dodjeljivana planetama slučajnim redoslijedom po kome su one otkrivane, smisao i značaj koji svaka određena planeta sa sobom nosi čvrsto je vezan za ulogu boga po kome je dobila ime, i to je ostalo nepromjenjeno do današnjeg dana. Recimo, Nergal (Mars) je bog rata, pa su tako ljeta koja su započinjala jačim isticanjem sjaja planete Nergal na nebu odmah bila shvaćena kao posebno pogodna za ratne pohode, a proljeća u kojima je bio istaknut sjaj Ishtara (Venere, boginje ljubavi) bila su predodređena za sklapanje brakova.

Clipboard03

Isto kao za planete, i za zvjezdana sazviježđa važilo je pravilo da su ljudima rođenim u određenom znaku zodijaka pripisivane osobine izvedene iz naziva znaka. Kod Babilonaca, broj znakova koji su činila sazviježđa ispočetka se mijenjao između 6 i 18, ali se oko 600. godine prije Krista stabilizovao na 12. Uskoro su se pojavili i prvi horoskopi: najstariji poznati datira od 29. aprila 410. godine prije Krista.

Inače, podjela zodijaka na 12 znakova ni danas ne važi u cijelom svijetu – Kineski i Indijski horoskopi imaju po 28, a toltečke kulture (u srednjoj Americi) 20 znakova. Ipak, kod svih ovih horoskopa poštuje se princip da su osobine ljudi rođenih u nekom znaku direktno zavisne od imena tog znaka.

Najstariju sačuvanu kritiku astrologije napisao je Ciceron 44. godine prije nove ere. Njegov filozofski skepticizam nije mogao da dovede osobine čovjeka u vezu sa astronomskim parametrima prilikom rođenja. On navodi da bi bilo logičnije ako bi ustanovio uticaj meteoroloških prilika na dijete u trenutku rođenja, ali da ni tu nije zapazio nikakvu vezu.

Grci su za astrologiju saznali kad su osvojili Babilon u četvrtom vijeku prije Krista, a Rimljani su je preuzeli od Grka. Pred kraj dvanaestog vijeka iste ideje preuzela je sjeverna Evropa, pa je tako astrologija uskoro ušla i u tadašnji školski sistem. Oko sedamnaestog vijeka, nagli uspon nauke (prije svega astronomije) uzrokovao je protjerivanje astrologije sa evropskih univerziteta, pa tako dolazimo do drugog velikog paradoksa: svoje “zlatno doba” astrologija ne doživljava tokom Srednjeg vijeka, kad su ljudi bili duboko religiozni i znanja se prenosila uglavnom usmenim putem, nego tek od 1930. godine, kad je britanski astrolog Nejlor (R. H. Naylor) u dnevnim novinama dobio zabavnu rubriku u koju uvodi inovaciju: horoskop! Interesovanje publike za čitanje sudbine bilo je takvo da su u rekordnom vremenu svi listovi dobili svoje horoskope, a stručnjaci za astrologiju na sve strane nicali kao pečurke poslije kiše. Danas, recimo, 96% ljudi u Evropi zna u kom znaku je rođeno, a samo 34% zna svoju krvnu grupu.

Astronomija i astrologija

Ako danas neko u društvu samo pomene zvijezde, planete ili neka druga nebeska tijela, uvidjeće da astronomija malo koga zanima, ali će zato odmah biti uvučen u diskusiju o astrologiji. Da bi paradoks bio još veći, biće dosta takvih koji će još uvijek tvrditi da se razgovor vodi o astronomiji. Od velike je važnosti da odmah utvrdimo razliku između astronomije i astrologije.

Astronomija je nauka koja izučava pozicije, kretanje, strukturu i evoluciju nebeskih tijela i ona nema nikakve veze sa ljudskom sudbinom i karakterom. S druge strane, astrologija, bez obzira na tvrdnje nekih astrologa, nije nauka jer se ne služi naučnim metodama u radu; prije svega, ona ne zadovoljava prvo i najvažnije pravilo da naučnu hipotezu treba dokazati. Astrolozi su, u upornim pokušajima da je proglase za nauku, uspjeli da od astrologije stvore prototip za pseudonauku. Druga greška koju bismo mogli da napravimo, ponovo se tiče odnosa između astronomije i astrologije: ma koliko nauka ne priznavala astrologiju, bilo bi nepošteno kad joj ne bi odala priznanje za zaslugu u stvaranju astronomije. Naime, tek prije oko četiri vijeka, sa razvojem nauke, astrologija se razdvojila na nauku astronomiju i astrologiju kao umjetnost, kao što se, recimo, u devetnaestom vijeku alhemija razdvojila na nauku hemiju i razne okultne djelatnosti, zatim semiotiku (nauku o znacima), tumačenje snova i tako dalje. Astronomija je čak dugo bila sponzorisana zahvaljujući astrologiji – mnogi daroviti naučnici, koji su utrli put astronomiji, imali su punu slobodu u radu zahvaljujući blagonaklonom stavu koji je prema njima gajila vlast. Ovoga ne bi bilo da visoki slojevi društva nisu bili opčinjeni proročanstvima i horoskopima koje su dobijali od astronoma. Tako su astronomi mogli, zahvaljujuñi tome što im je takva djelatnost ostavljala dosta slobodnog vremena, do mile volje da se bave naukom, a i da opravdaju ulaganja u skupe instrumente. Treću veliku grešku načinićemo ako o astrologiji sudimo samo na osnovu horoskopa koje pronalazimo u štampi. U stvarnosti, ti horoskopi se zasnivaju na jednom malom segmentu kojim se bavi astrologija. To su znaci Sunca; ozbiljni astrolozi odmah će skrenuti pažnju da je stvar mnogo složenija od prostog dijeljenja ljudi na 12 tipiziranih kategorija.

Najprije, horoskop se pravi pod pretpostavkom da je osoba za koju se on piše rođena tačno u sredini perioda na koji se odnosi njen znak, a zanemaruju se ostali parametri, koji se utvrđuju na osnovu pozicije Mjeseca i osam planeta (Merkura, Venere, Marsa, Jupitera, Saturna, Urana, Neptuna i Plutona) prema sazviježđima u tačnom trenutku (ne samo danu) rođenja. Ovde je od značaja i geografski položaj mjesta na kome je osoba rođena, što utiče na pozicije 12 “kuća” koje ulaze u kalkulaciju. Treba, zatim, uzeti u obzir tačke Mjesečevih polova (jer i on ima svoj Sjeverni i Južni pol), asteroide i još neka nebeska tijela. Posmatraju se takođe i ugaona rastojanja (takozvani “aspekti”) između pojedinih planeta. Treba, dakle, raspolagati solidnim znanjem iz astronomije (ili bar imati kompjuter i odgovarajući program) da bi se svi ti podaci izračunali za vrijeme i mjesto rođenja osobe za koju se izrađuje horoskop, kako bi predikcija bila ispravna sa astrološkog stanovišta.

Tipovi astrologije

Osim natalne, koja je najšire poznata, postoji još nekoliko tipova astrologije koji se zasnivaju na sličnim metodama. To su:

Astro – meteorologija bavi se vremenskom prognozom, ali i predviđanjem prirodnih kataklizmi kao što su zemljotresi, poplave i vulkani.

Poljoprivredna astrologija najstarija je od svih nabrojanih (čak i od natalne). U svom najranijem obliku, ljudi su se njome služili u nedostatku stabilnog kalendara da bi odredili najbolje vrijeme za poljoprivredne radove.

Medicinska astrologija predviđa moguće zdravstvene probleme i propisuje terapiju za njih.

Ezoterična astrologija koristi natalnu kartu da bi pronašla odgovore na pitanja koja se odnose na spiritualnu svijest i duhovni razvoj neke osobe.

Horarna astrologija nalazi odgovore na bilo koje pitanje po karti načinjenoj na osnovu mjesta i trenutka u kome je to pitanje postavljeno (zanimljivo je da pitanje ne smije da se postavi dvaput, jer onda odgovor ne važi!).

Izborna astrologija je podvrsta horarne astrologije i određuje koje je vrijeme najpogodnije za otpočinjanje nekog projekta, posla, rata, braka i slično.

Svjetovna ili sudska astrologija sačinjava horoskope na osnovu toga kada je neka država “rođena”, kako bi predvidjela nacionalne događaje i prognozirala njihove ishode.

Astro-ekonomika primjenjuje astrološke principe da bi pronašla odgovore na pitanja koja zanimaju poslovni i finansijski svijet.

Sinastrija je posebna grana astrologije koja poređenjem dvije ili više natalnih karata izučava međusobne odnose.

Psihološka astrologija posebnu pažnju obraća na takozvanu dubinsku psihologiju, prije svega pod uticajem Jungovih radova u ovoj oblasti. Astrologija se ovde služi svojim simboličkim jezikom u procjeni elemenata ličnosti.

Principi delovanja astralnih sila

Situacija postaje zanimljiva kad neki od astrologa pristane da se spusti na nivo smrtnika i dozvoli da se postavi pitanje da li u astrološkim odgovorima “ima nečega”. Tada se obično citira omiljena astrološka izreka “kako gore, tako i dole” (“as above, so below”). Jedna od pseudonaučnih razrada ovog slogana oslanja se na činjenicu (koju, uzgred, kvantna fizika kategorično odbacuje) da je makro-svijet (kosmos) organizovan na isti način kao i mikro-svijet (atomi), čime je automatski dokazana veza između nebeskih tijela i malih bića koja žive na Zemlji, a sastavljeni su od atoma. Osim toga, nesumnjivo je da nebeska tijela, po pravilima nebeske mehanike, međusobno djeluju jedno na drugo (samim tim i na Zemlju), pa se tako nameće zaključak da isto tako djeluju i na ljude i na sav živi svijet na našoj planeti.

Ovako formulisan stav bi možda prihvatila i nauka, naravno ako bi se pronašlo objašnjenje mehanizma djelovanja ovih sila na našu sudbinu i na profil naše ličnosti.

Postoji još jedna varijanta ovog stava koja se poziva na rezonanciju između svemira i onoga što se događa na Zemlji. S obzirom na to da i ova pseudonaučna postavka, inače bazirana na Jungovom učenju, ima isti nedostatak (da ničim ne objašnjava vezu između uzroka i posljedice), ona takođe nema načina da se razvije u ozbiljnu teoriju, pa se tako završava na samom početku.

Malo suptilnija (mada i apstraktnija) ideja kreće od toga da Zemlja i svemir dijele isti prostor i vrijeme, pa su tako jedno te isto i djeluju zajedno; iz toga proizilazi da je pogrešno gledište po kome kosmički događaji djeluju na zemaljske, a ispravno je da su to jedni te isti događaji, samo viođeni na različite načine. Ni zemaljski ni kosmički fenomeni nisu uzrok jedni drugima, nego su ravnopravni proizvod jednog istog trenutka u vremenu, pa su zato isti – jedni gore, a drugi dole. Ipak, ovo bi prije moglo da se proglasi za pjesničku viziju nego za teoriju.

Bez obzira na to koji od ovih stavova prihvatimo, trebalo bi da vidimo kako se, po pravilima koja važe u astrologiji, međusobno odnose pozicije nebeskih tijela prema našim ličnostima i sudbinama.

Kad dobijemo dušu, dobili smo i sudbinu

U trenutku rođenja djeteta Sunce (bar prividno) boravi u nekom od dvanaest sazviježđa koja se nalaze na njegovoj putanji. Smatra se da je tada novorođenčetu već određena sudbina, jer je doživotno vezana za taj znak. Od važnosti je i sazviježđe u kome se nalazi Mjesec i osam planeta Sunčevog sistema. Tumačenja mogu da budu različita (i svaki astrolog će, naravno, tvrditi da je samo njegovo ispravno), ali najčešće se Sunčev znak vezuje za ono što će se osobi događati i kako će ona u pojedinim situacijama nastupati i ispoljavati svoju ličnost, Mjesečev znak za to kako će se osjećati i ispoljavati svoje emocije, a Istočni znak (koji je određen sazviježđem koje je u trenutku rađanja bilo na istoku) određuje kako će ta osoba izgledati. Ovo ipak treba prihvatiti sa rezervom, jer postoji bezbroj lokalnih tumačenja, često sasvim suprotnih. Kasnije će biti od važnosti koja planeta boravi u znaku za koji je vezana sudbina osobe, ali se to uglavnom odnosi na prolazne događaje; sve karakterne osobine već su definisane pozicijama nebeskih tijela u trenutku rođenja. Neka opšta pravila za astrološka tumačenja postoje, ali se u velikoj mjeri ostavlja astrologu sloboda da položaje planeta tumači kako želi. Osim toga, nebeska tijela ne utiču na sve ljude jednako – neki ljudi imaju dominantnu crtu ličnosti na materijalnom, neki na intelektualnom, neki na emocionalnom, a neki na duhovnom planu. Zbog toga je poželjan neposredan kontakt između astrologa i naručioca horoskopa, jer postoje neki parametri koje stručnjak može samo subjektivno da procjeni. Tako je astrolog stvorio sve uslove da nas impresionira poznavanjem svoje profesije i da nas u startu obeshrabri u pokušaju da ponešto sami shvatimo.

Ako je neko pokušao da pokaže interesovanje i da s nekim od astrologa povede stručan razgovor, uglavnom je dobijao odgovor da je to suviše složeno i da je za savladavanje te “nauke” potrebno nekoliko godina učenja. Da li je baš tako? Čak i ako zanemarimo astrološke kompjuterske programe (uz čiju upotrebu svako od nas može da postane kakav – takav astrolog za pola sata), vidjećemo da je tolika mistifikacija ipak bila nepotrebna. A usput ćemo se uvjeriti i da astrolozi prave tako krupne previde, da bismo mogli cijelu stvar da dovedemo u pitanje. Ali, za ovo nam treba malo predznanja iz astronomije.

Svemir iz žablje perspektive

Nebeska tijela oko nas nalaze se na različitim udaljenostima, ali se za neka astronomska istraživanja stvar može pojednostaviti tako što se pretpostavi da se sve nalazi na podjednakoj udaljenosti od Zemlje, na zamišljenoj lopti koja se zove nebeska sfera. Na slici 1 je, radi jednostavnosti, ova sfera nacrtana kao da je malo veća od Zemlje, ali bi teoretska razmatranja bila ispravna samo ako je ona mnogo veća. Na toj sferi imamo složena sva sazviježđa, onako kako ih vidimo sa Zemlje, umjesto što bi bila “razbacana” po trodimenzionalnom svemiru. Isto kao što na nebesku sferu projektujemo sva nebeska tijela, projektovaćemo i ekvatorijalni pojas Zemlje, koji ćemo nazvati nebeski ekvator, a i zamišljenu putanju Sunca, onako kako je vidimo sa Zemlje; ravan u kojoj se nalazi elipsasta putanja Zemlje oko Sunca naziva se ekliptika,a ovaj prsten je zapravo presjek ravni ekliptike sa nebeskom sferom.

Clipboard04.jpg

S obzirom na to da osa rotacije Zemlje nije paralelna sa osom njene rotacije oko Sunca, neće se poklopiti ni nebeski ekvator sa prstenom ekliptike. Ovaj ugao “greške” ose Zemljine rotacije iznosi nešto više od 23 ugaona stepena i zbog njega imamo godišnja doba. Na slici 1 predstavljen je trenutak u kome je sjeverni pol najviše okrenut ka Suncu, i koji je nazvan ljetnja dugodnevica. To se događa svake godine 22. juna (sa mogućim odstupanjem od jednog dana zbog prestupnih godina i konvencije o računanju vremena). Suprotno od toga je zimska kratkodnevica(22. decembar), a prelomni trenuci su proljećna i jesenja ravnodnevica (21. mart i 23. septembar).

Šta su sazviježđa?

Već i sam naziv kaže da su sazviježđa grupe zvijezda, ali je najvažnije da znamo da ona postoje samo u našoj mašti i da su obična konvencija koja nam pomaže da se snađemo u bezbroju zvijezda na nebu. Zaista, ko god da je stvorio zvijezde i rasporedio ih, nije baš vodio računa o tome da nam bude lako da se među njima snađemo; zato smo morali nekako da ih sistematizujemo, na način koji će biti lak za pamćenje i orijentaciju.

Recimo, čim pogledamo zvjezdano nebo, zapazićemo tri zvijezde približno jednakog sjaja koje stoje u nizu, i moći ćemo da kažemo: “To je pojas Oriona”, i odmah ćemo iscrtati u sebi ostatak sazviježđa: sjajna zvijezda na lijevom ramenu je Betelgeuse, a na stopalu je Rigel. Znaćemo i da je iznad Orionove lijeve ruke sazviježđe Blizanci, iznad desne Bik i tako dalje.

Na cijeloj nebeskoj sferi postoji 88 sazviježđa, ali pošto astrolozi smatraju da od njih čak 76 nema nikakvog uticaja na nas, mi ćemo se zadržati na preostalih 12: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Devica, Vaga, Škorpija, Strelac, Jarac,Vodolija i Ribe (mali broj astrologa uzima u obzir i trinaesto sazviježđe, Ophiuchus). Svako od ovih sazviježđa ima svoje mjesto na nebeskoj sferi, manje – više oko same ekliptike. Astrolozi su radi lakšeg proučavanja načinili njihove geometrijske projekcije na prsten ekliptike, zapravo na mali “kaiš” nebeske sfere koji se prostire na oko 8 stepeni ka sjeveru i ka jugu oko ekliptike, i zove se zodijak. Ipak, ove projekcije sazviježđa nisu se baš precizno složile sa podjelom zodijaka na 12 jednakih dijelova, jer se na nekim mjestima (naročito oko sazviježđa Raka i Blizanaca) javljaju primjetne pauze, a na drugim (posebno između Jarca i Vodolije) značajna preklapanja. Zato su astrolozi zažmurili na jedno oko i malo “dotjerali„ stvar, čime su usvojili slijedeću konvenciju: Svi znaci dijele zodijak na 12 jednakih dijelova, tako svaki od njih pošteno dobija po 30 ugaonih stepeni pojasa koji prelazi preko istoka i zapada, bez obzira na to što su poklapanja sa sazviježđima samo približna. Ovan, Rak, Vaga i Jarac (takozvani kardinalni znaci), prema ovoj konvenciji, započinju u istom trenutku kad i godišnja doba, odnosno u trenucima proljećne i jesenje ravnodnevice, ljetnje dugodnevice i zimske kratkodnevice.

Ipak, to nije najveća greška koja stoji na savjesti same ideje astrologije. Da bismo objasnili problem precesije, trebaće nam još malo astronomskih podataka. Prije toga raščistićemo samo još jednu stvar: šta znači “biti rođen u nekom od znakova zodijaka”?

Clipboard05.jpg

Znamo da Zemlja za godinu dana načini jedan krug oko Sunca. Sve zvijezde koje čine sazviježđa možemo da smatramo za nepokretne, kao i samo Sunce; zanemarićemo kretanja svih nebeskih tijela osim planeta Sunčevog sistema, a u ovom trenutku biće nam važno samo kretanje Zemlje. Slika 2 ilustruje njenu putanju oko Sunca, kao i jedan dio zodijaka.

Smatra se da je “naš znak” onaj u kome je Sunce prividno boravilo u trenutku našeg rođenja. To praktično znači da se Zemlja u tom trenutku nalazila na suprotnom dijelu svoje putanje, najdalje od našeg znaka. Na slici 2 je primjer koji važi za početak mjeseca maja: gledano sa Zemlje, Sunce se tada nalazi u sazviježđu Bika. Moglo bi se učiniti nelogičnim to što se usvaja znak koji je u tom trenutku praktično nevidljiv (jer je zaista teško danju vidjeti zvijezde, naročito ako se one nalaze iza Sunca), ali neka to posluži kao dokaz da su antički astronomi znali da izračunaju i ono što nisu mogli da vide, a moguće je i da su posmatrali sazviježđe koje se u zoru pojavljuje i odmah “gasi” na istoku, tamo gdje u isto vrijeme izlazi Sunce.

Stvar je jasna: mjesec dana poslije trenutka prikazanog na slici 2, Zemlja će se oko Sunca okrenuti za 30 ugaonih stepeni u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu, Sunce će se iz sazviježđa Bika prividno “preseliti” u Blizance, i tako dalje.

Sad već imamo dovoljno znanja iz astronomije da bismo, kao i antički astronomi, mogli svojim očima da se uvjerimo u sve ovo. Vjerovatno je da nećemo moći baš da vidimo koje se sazviježđe nalazi iza Sunca, ali možemo da se poslužimo trikom – u ponoć bi tačno iznad nas moralo da se nalazi suprotno sazviježđe, koje je za 180 stepeni pomjereno u odnosu na ono koje tražimo.

Ne mučite se, evo odgovora: nećete vidjeti sazviježđe koje očekujete. Ako osmatranje, recimo, pravite početkom maja, vjerovatno mislite da se sunce nalazi u sazviježđu Bika, ali ono je sada u sazviježđu Ovna. Ko ovdje greši? Pa, na neki način, niko. Osim, možda, onaj ko tvrdoglavo misli da astrologija uvijek mora da se zasniva na činjenicama.

Precesija

Kao što smo na početku rekli, osa Zemljine rotacije je za oko 23 stepena zakrenuta u odnosu na osu okretanja oko Sunca. Ova osa je stalno “nagnuta” na istu stranu, pa će na jednoj strani svoje godišnje putanje sjeverni pol biti malo više okrenut Suncu (pozicija 1 na slici 4), a na drugoj to će biti južni pol (pozicija 3).

Clipboard06

Ipak, ni ova osa nije sasvim stabilna: i ona se obrće! Zahvaljujući tome što Zemlja ima malo veći prečnik na ekvatoru nego na polovima, kombinacija privlačnih sila Sunca i Mjeseca čini da se Zemlja obrće oko svoje ose slično čigri koja se kružno njiše prije nego što će da padne. Ova osa se, dakle, i sama okreće oko zamišljene “idealne ose” (paralelne osi okretanja oko Sunca), tako da sama osa pravi putanju koja liči na dva konusa, vrhovima okrenuta jedan ka drugom. Ovo pomjeranje ose obrtanja Zemlje astronomi zovu precesija. Istina, ovo obrtanje je, mjereno našim mjerilima, relativno sporo jer cijeli ciklus od 360 stepeni ona napravi za oko 25 920 godina.

Pojavu precesije primjetili su Babilonci nekoliko vijekova prije Krista, a nju je opisao i grčki astronom Hipparchus u drugom vijeku nove ere. Ipak, ona nije dobila naučno objašnjenje niti je precizno izmjerena sve do 17. vijeka.

Kakve su posljedice jedne ovako dugotrajne pojave? Najprostije rečeno, kratkodnevica, obje ravnodnevice i dugodnevica nastupaju ranije nego što bi se to očekivalo, odnosno prije nego što Zemlja napravi cijeli krug oko Sunca. Ovo pomjeranje početka godišnjih doba iznosi oko 20 minuta godišnje, a posljedica je da Zemlja za godinu dana ne napravi pun krug oko Sunca, nego nešto manje. Kad se ta greška vremenom akumulira, dolazimo do toga da pomjeranje ugaone pozicije Zemlje za nešto manje od 72 godine iznosi jedan stepen, a za 2160 godina 30 stepeni – a to je rastojanje između dva susjedna znaka zodijaka!

Brojevi od 1 do 4 na slici 4 prikazuju pozicije Zemlje u odnosu na Sunce u trenutku smjene godišnjih doba, a brojevi od 1A do 4A su isti datumi u godini, sa istim smjenama godišnjih doba, samo oko dva milenijuma kasnije. Prvi su, recimo, važili nešto prije Krista, a drugi danas.

Clipboard07

Tako je proljećna ravnodnevica, kojom svake godine započinje znak Ovna, za proteklih dvije hiljade godina polako ali sigurno “otklizala” preko cijelog sazviježđa Ribe i približila se sazviježđu Vodolije. Smatra se da je znak u kome se svake godine “rađa proljeće” u stvari znak cijelog čovječanstva i da on diktira duh koji vlada među svim ljudima na Zemlji. Posljednja dva milenijuma bio je to znak Ribe; on je vodeni znak i njega je obilježio Isus Krist. Analogija je pronađena u tome što je njegova krv vino, što je on mogao da hoda po vodi i što se njegova majka zvala Marija (“more”). Grčka reč Ihtis (u značenju “riba“) je sadržala početna slova izraza “Isus Hristos Sin Boga Spasioca” (“Isus Hristos Teu Ios Sotir”). Osim toga, krst se kao simbol hrišćanstva pojavio znatno poslije Krista, a umjesto njega se, između ostalih, u to vrijeme upotrebljavali su se riba, sidro i delfin. Kad se rođendan proljeća konačno preseli iz sazviježđa Ribe u Vodoliju (koja je znak vazduha), nastupiće Novo doba (New Age) i svijetom će po tumačenju modernih astrologa zavladati mir i harmonija, inteligencija i komunikacija među ljudima. Ovo je važno vjerovanje iz domena savremenog sujeverja i o njemu ćemo uskoro opširnije govoriti, a sada se vraćamo centralnom pitanju: kada su znaci zodijaka, koji su danas važeći, ustanovljeni i kad su vezani za odgovarajuće datume?

Bilo je to kad su Grci upali u Babilon, osvojivši ga, i tom prilikom preuzeli ideje astrologije. Već tada je prihvaćena pozicija znakova Zodijaka koja će važiti tek za oko dva vijeka, da bi se znak Ovna podesio tako da počinje tačno u vrijeme proljećne ravnodnevice. Babilonski astronomi su, dakle, znali za precesiju i svoja znanja o tome pokušali da prenesu Grcima, ali izgleda da je to njima bilo komplikovano pa su prosto fiksirali sliku neba i takvu je širili Mediteranom ne obazirući se na promjene koje je donosio protok vremena. Rimljani su ovu sliku preuzeli bez ikakve sumnje u njenu ispravnost… uostalom, kao što i mi danas činimo.

Clipboard08.jpg

Vrijeme je polako ali sigurno proticalo. Otprilike u doba Krista proljećna ravnodnevica se “preselila” iz znaka Ovan u znak Ribe i pozicije svih sazviježđa nastavile su da se pomjeraju u odnosu na kalendar (ili kalendar u odnosu na sazviježđa) za oko 24 ugaona stepena, što nije daleko od jednog cijelog znaka, koji iznosi 30 stepeni. Na slici 5, koja prikazuje pozicije sazviježđa u odnosu na znake zodijaka, vidi se gdje su ta sazviježđa bila prije skoro 2 milenijuma; u donjem redu su korigovane pozicije, kakve bi trebalo da važe danas. Baš tako: trebalo bi da važe, ali ne važe, jer astrolozi nikako da ustanove novu konvenciju.  A evo kako bi danas izgledao tačan kalendar sazviježđa:

Ovan 14. april – 12. maj

Bik 13. maj – 13. jun

Blizanci 14. jun – 15. jul

Rak 16. jul – 15. avgust

Lav 16. avgust – 16. septembar

Devica 17. septembar – 16. oktobar

Vaga 17. oktobar – 15. novembar

Škorpion 16. novembar – 16. decembar

Strelac 17. decembar – 14. januar

Jarac 15. januar – 13. februar

Vodolija 14. februar – 15. mart

Ribe 16. mart – 13. april

Ja sam, recimo, rođen 12. jula, ali… gle! Ne u znaku Raka, kao što sam do nedavno mislio, nego u znaku Blizanaca. Ili sam možda rođen u znaku Raka baš zato što je Sunce boravilo u sazviježđu Blizanaca? Ovo i nije tako teško prihvatiti – treba se samo odreći razmišljanja, logike i zdravog razuma. Kurioziteta radi, upitajte nekog astrologa da li zna da objasni ovo. Jedan ekspert bi morao da poznaje tako elementarnu stvar. U suprotnom bi trebalo ozbiljno da preispita svoju tvrdnju da je astrologija nauka.

Tropska i sideralna astrologija

Nije da niko nije pokušao da razriješi ovu zbrku, ali izgleda da je umjesto toga stvorena još veća. Uvedena je nova astrološka konvencija koja se oslanja na tačne znake prema pozicijama sazviježđa, ali nju mali broj astrologa prihvata. Koji je razlog da ogromna većina još uvijek radi sa netačnim podacima? Da li nisu imali hrabrosti da priznaju grešku, ili im je ionako bilo svejedno? Polako ali sigurno istina se probila i do publike. Hrabriji astrolozi, koji su prihvatili novu konvenciju, na ovo su reagovali objavivši nova pravila igre koja kažu: daleko od toga da je sve ovo do sada bila greška; istina je da postoje dvije konvencije, prva se zove tropska, a druga sideralna, što znači zvjezdana. Prva, koju koristi velika većina astrologa i na kojoj se zasnivaju svi horoskopi u štampi, oslanja se na opšte usvojene (mada netačne) znake zodijaka,

a druga na činjenično stanje sa gledišta astronomije, dakle na tačne pozicije  sazviježđa. Izlaz iz neugodne situacije u kojoj su se našli bio je maestralan, jer je poraz ubrzo pretvoren u „pobjedu“. Situacija je iskomplikovana time što su pružena razna pseudonaučna objašnjenja koja opravdavaju oba pristupa, a razlika između njih je proglašena, ni manje ni više, nego za imperativ savremene astrologije (bez razložnog objašnjenja za ovu uopštenu tvrdnju). Tako je astrološka vještina za još jedan korak udaljena od smrtnika, jer oni koji u svakom zaključku traže razum i logiku (uglavnom protivnici astrologije) tek sada ne mogu ništa da shvate. Prvobitna tvrdnja, da se cijela astrologija zasniva na uticaju koji zvijezde imaju na novorođenče, morala bi da padne u vodu jer niko ne bi mogao da opravda tumačenje djelovanja pogrešnih zvijezda. Ali, ona se drži, i astrolozi (bar oni koji su načuli nešto o precesiji) više vole da se to i ne pominje. Zašto jednostavno svi ne prihvate novu, ispravnu konvenciju? To je teško reći, ali je sigurno da bi u tom slučaju prvo morali da kažu: “Jeste, dosad  smo griješili, ali odsad

Šta je to “Novo doba”?

Pojam Novo doba (na engleskom govornom području New Age) u svom najpreciznijem značenju odnosi se na doba Vodolije, kad se Sunce nalazi u tom sazviježđu u trenutku proljećne ravnodnevice. Mi se već oko dva milenijuma nalazimo u dobu Ribe (obratite pažnju na zaokruženu strelicu u desnom dijelu slike 5, označenu kao “proljećna ravnodnevica”) i uskoro ćemo ga napustiti, a kada će nastupiti smjena doba nije moguće precizno utvrditi jer se astrološke konvencije zasnivaju na pozicijama sazviježđa u kojima, kao što smo vidjeli, ima dosta zaokruživanja i “dotjerivanja”. Po najšire prihvaćenoj procjeni, doba Ribe započelo je oko 70. godine prije Krista. Pošto je ciklus precesije podeljen na 12 jednakih dijelova, svako doba traje po 2160 godina i po toj računici bi doba Vodolije započelo krajem 21. vijeka. Ipak, mnogi su nestrpljivi i smatraju da treba dobro otvoriti oči, jer će se promjena uskoro pokazati. Najbolja ilustracija svega toga je pesma “Vodolija” iz mjuzikla “Kosa”:

When the Moon is in the Seventh House Kad Mjesec bude u Sedmoj Kući,

And Jupiter aligns with Mars I Jupiter se poklopi sa Marsom,

Then peace will guide the planet Tada će mir povesti planetu

And love will steer the stars I ljubav će voditi zvijezde

This is the dawning of the age of Aquarius… Ovo je svitanje doba Vodolije…

Harmony and understanding Harmonija i razumevanje

Sympathy and trust abounding Saosjećanje i obilje povjerenja

No more falsehoods and derisions Neće biti laži i prezira

Golding living dreams of visions Zlatno živi snovi vizija

Mystic crystal revelation Mistično kristalno otkriće

And the mind’s true liberation I istinsko oslobođenje svijesti

Aquarius! Vodolija!

Termin Novo doba preuzele su pristalice savremenog sujeverja i ezoteričnog pogleda na svijet i on sada označava novi pokret koji je jasno određen, ali ipak nije lako definisati ga. Novo doba nije religija iako se oslanja na mnoge religije, a nije ni sekta mada njegovu filozofiju podržavaju i prate mnoge sekte. Ipak, mnogi sljedbenici Novog doba nisu udruženi ni u kakve grupe. Ovaj pokret sačinjen je od smjese hrišćanstva i istočnjačke filozofije, astrologije, mistike, nadriljekarstva i mnogo čega sličnog. Pa opet, to ne znači da su svi poklonici ovih vjerovanja pripadnici pokreta Novog doba. Postoji nekoliko shvatanja koja su zajednička svim pripadnicima ovog pokreta. Prije svega, to je vjerovanje u jednog Boga, ali taj Bog je sve i nalazi se u svemu i u svakome od nas. To je hinduistički koncept panteizma, po kome ne postoji tvorac “tamo negde” (kao što nas uči hrišćanstvo), nego jedan zajednički duh ili sila koja je svuda – oko nas i u nama. Tako je svaki čovjek u isto vrijeme i Bog, ali tek kad (i ako) postane svjestan toga, što znači ako prihvati vjerovanja Novog doba. Uključivanjem u taj pokret, svako će u sebi pronaći božanske sile i ovladaće paranormalnim i natprirodnim sposobnostima kao što su telepatija, psihokineza ili vidovitost.

Ines Trkulja je u časopisu Start (broj 536 iz 1989. godine) napisala:

“Svete knjige, tehnike, nauka… spajaju se s praktičnim problemima kao što su usamljenost, otuđenost, bol u krstima, loša probava… Metafizika za mase. Ono što mi danas smatramo za “novo doba” nekada je smatrano praznoverjem, ali ne u smislu crne mačke ili dimnjačara, već kao vjerovanje u alternativne bogove. Inferiorni kultovi za mase uvijek se stihijski pojavljuju na kraju epohe i predstavljaju regresivni način mišljenja u odnosu na domet epohe – a obraćaju se onima od kojih ništa ne zavisi, najmanje epoha. I učitelji i učenici, bez obzira na njihov intelektualni domet, zapravo su autsajderi, pa bi se cilj Novog doba mogao ukratko formulisati kao “autsajderi uče autsajdere kako biti u središtu”.

S obzirom na to da Novo doba nije nikakvo udruženje niti je pod bilo čijom organizacijom, ne postoji formalna pripadnost tom pokretu. Postoji mnogo tehnika čijim ovladavanjem se neformalno postaje sljedbenik Novog doba i svaka je od njih prilagođena po nekom sloju publike. Vjerovanje u mističnu snagu kristala ili “crvenih končića” prihvaćeno je od slojeva kojima nije svojstven kritički način razmišljanja, ali za one druge postoje i vrlo prefinjene tehnike kao što je transcendentalna meditacija, Silva metod ili neki oblici joge. Sva vjerovanja Novog doba oslanjaju se na znanja koja su metafizička, što znači da se ne baziraju na iskustvu nego su prikupljena intuitivno i natčulno.

Ova saznanja nisu provjerljiva (ili bar ne bi opstala ako bi bila podvrgnuta provjeri) pa su, samim tim, u suprotnosti sa naučnim pogledom na svijet. Mada će svaki poklonik pokreta Novog doba rado uživati u udobnosti koje mu nudi savremena nauka, nikad ga nećemo čuti da se pohvalno izražava o njoj. U najboljem slučaju, iznijeće mišljenje da će postepeno nestati razlika između religije i nauke, a pošto Novo doba podrazumeva pobjedu spiritualnog nad materijalnim, jasno je ko će se kome u ovom spajanju prikloniti.

U filozofiju Novog doba ugrađeno je shvatanje da svako slijedeće doba donosi po neki novi kvalitet. Doba Ribe započelo je Isusom Kristom koji je donio ljubav, toleranciju i oproštenje grehova, a doba Vodolije uskoro će nam donijeti mir, inteligenciju i komunikaciju. Po tom shvatanju i informatička era, koja je upravo započela, svjedok je da smo upavo zakoračili u Novo doba.

Šta bi o astrologiji rekla nauka?

Među zagovornicima astrologije ne postoji slaganje oko objašnjenja mehanizma kojim nebeska tijela utiču na sudbinu novorođenčeta, što vezuje ruke svima koji bi stavove astrologije podvrgli provjeri. Tako su uporni skeptici učinili jedino što im je preostalo – postavili su sve moguće pretpostavke do kojih je nauka mogla da stigne i jednu po jednu analizirali. Današnja fizika poznaje samo četiri fundamentalne sile: elektromagnetnu, gravitacionu, slabu nuklearnu i jaku nuklearnu silu. Posljednje dvije djeluju isključivo unutar granica atoma, pa nam tako za dalju analizu ostaju samo prve dvije.

I elektromagnetna i gravitaciona sila su predvidljive i lako mjerljive u fizici. Koja će od njih objasniti uticaje planeta na nas? Ako je elektromagnetna, onda bi trebalo da znamo da su uticaji ovih sila na naš organizam manje-više poznati i ni jedan od njih ne vodi zaključku koji bi makar izdaleka podržao astrološke tvrdnje. Osim toga, nas već okružuje veliki broj izvora ove sile i oni se uglavnom nalaze u našoj neposrednoj blizini, zbog čega bi njihov uticaj morao da bude znatno jači. Recimo, elektromagnetno polje koje emituje samo jedna sijalica u sali za porođaje djeluje na novorođenče silom koja je neuporedivo snažnija od elektromagnetne sile kojom djeluju sva nebeska tijela zajedno.

Ostaje još gravitaciona sila, ali i ovdje imamo sličan ishod – čak je i gravitaciono polje babice koja obavlja porođaj takvo da na dijete djeluje silom koja je, po jačini, uporediva sa silama svih okolnih planeta. Naravno, sve te sile su zanemarljive u odnosu na silu koju stvara gravitaciono polje Zemlje.

Da li je to možda neka nova fundamentalna sila, za koju fizika do sada nije znala? Ako jeste, trebalo bi je bez odlaganja definisati i objasniti – kakva je priroda te sile, na koji način ona djeluje na živi svijet i na predmete. Ovo otkriće bi stvorilo veliki preokret u nauci.

Ako nije sila, možda je energija? Nauka poznaje mnogo vrsta energije: kinetičku, potencijalnu, elastičnu, hemijsku, nuklearnu i tako dalje. Ozbiljan kandidat mogli bi da budu elektromagnetski talasi, jer se oni već uveliko koriste za komunikaciju na većim udaljenostima, ali za svaki od mogućih opsega opet važi da se u fizici detektuju i mjere sa visokom tačnošću. To su niskofrekventni elektromagnetni talasi, zatim dugi, srednji i kratki radio-talasi, pa metarski (VHF), decimetarski (UHF), centimetarski (SHF), mikrotalasi, toplotni (infracrveni), vidljivi (svetlosni), hemijski (ultraljubičasti), rentgenski i gama zraci. Svaki od ovih opsega drugačije utiče na ljudski organizam, ali ni za jedan od njih nije poznato da djeluje samo u trenutku rođenja (a ne i kasnije) ili da ima suptilnu mogućnost upravljanja ljudskom sudbinom.

Da li samo ljudskom? Ako je odgovor “da”, onda zašto samo ljudskom, a ako djeluje i na životinje i biljke, onda kakvo je djelovanje na njih? Ma kakva da je sila ili energija kojom sazviježđa djeluju, postoji nešto što tu ideju ipak dovodi u pitanje. To je fantastično velika razlika u udaljenosti nebeskih tijela koja čine sazviježđa. Zapravo mi nemamo pravo da govorimo o sazviježđima kao o grupama zvijezda, osim ako to koristimo kao pomoć za lakšu orijentaciju. Iz neke druge tačke u svemiru te zvijezde ne bi imale isti raspored, ne samo prostorno nego i vremenski, pa je pitanje koje bi od njih uopšte postojale u tom obliku u kome ih vidimo. No, ovome je potrebno detaljnije objašnjenje.

Dobra vijest se širi svemirom

Kad pogledamo u zvjezdano nebo, mi ne gledamo samo kroz prostor, nego i kroz vrijeme. Recimo, jedna od najsjajnijih tačaka u sazviježđu Andromeda nije zvijezda, nego velika galaksija koja se sastoji od nekoliko stotina miliona Sunaca. Mi nemamo načina da doznamo kako ta galaksija sada izgleda, jer je vidimo kakva je bila prije 2,3 miliona godina, dok je na Zemlji naš davni predak australopitekus naseljavao Afriku; tačno toliko bilo je potrebno da svjetlost dopre od nje do našeg oka, brzinom od tri stotine hiljada kilometara u sekundi.

Susedna sjajna zvijezda u istom sazviježđu je Mirach, a pogled na nju nije gledanje u tako daleku prošlost, nego tek pola vijeka unazad. Sunce je na svega osam minuta od nas, planete Sunčevog sistema su u svojim orbitama pa se udaljenost stalno mijenja, ali se vrijeme potrebno da svjetlost sa njih stigne do nas opet mjeri minutima. Kakvog smisla onda ima reći da Sunce ili neka planeta “borave” u nekom sazviježđu?

Po Ajnštajnu, ništa ne može da se kreće brzinom većom od brzine svetlosti u vakumu. U realnom svijetu to nije samo najveća moguća, nego na neki način i beskonačno velika brzina. Kad se nešto dogodi, ne samo da informacija o tome ne može da putuje brže od svetlosti, nego se na većoj udaljenosti taj događaj, zapravo, nije još ni dogodio! Ovo nije samo ajnštajnovsko gledanje na svijet, nego globalno naučno shvatanje svemira u kome živimo. Tako, ako upravo proslavljate 30. rođendan, vi zapravo i ne postojite van džinovske lopte čiji je poluprečnik 30 svjetlosnih godina. Stariji ljudi imaju veću sferu nego mlađi, ali čak i Isus Krist danas ima sferu koja zahvata tek jedan 200-milionito-milioniti dio poznatog svemira.

Ričard Dokins (Richard Dawkins) je u članku Zvjezdana Romansa, objavljenom u britanskom nedeljniku The Independent on Sunday, rekao:

„Navedite bilo koju godinu u historiji i na nebu će se naći zvijezda čija će vam svjetlost omogućiti pogled na nešto što se dogodilo baš te godine. Ma kada da ste rođeni, na noćnom nebu možete da pronađete vašu zvijezdu, koju vidite u vrijeme vašeg rođenja (ili više njih, jer je broj proporcionalan trećem stepenu vaše dobi). Ta svjetlost će vas vratiti u prošlost i vi ćete vidjeti termonuklearni plamen koji oglašava vaše rođenje. Prijatna vijest, i to je sve; ta zvijezda vašeg rođenja neće htjeti da vam kaže ništa o vašoj ličnosti, budućnosti ili o ljubavnom životu. Zvijezde imaju opširan dnevni red, ali u njemu nema mjesta za ljudske preokupacije i slabosti. Zvijezda vašeg rođenja je, naravno, vaša samo tokom ove godine. Slijedeće godine moraćete da pronađete novu zvjezdanu lepezu, koja je udaljenija za jednu svjetlosnu godinu. Razmišljajte o ovom rastućem mjehuru kao o radijusu dobre vijesti, vijesti o vašem rođenju, koja se sve dalje oglašava svemirom.“

Blizanci nam otkrivaju tajne

Svako od nas ima osobine koje su, u strogom smislu, svojstvene samo njemu. Neke od njih su rezultat genetskog naslijeđa a neke posljedica uticaja sredine. Ponekad se u psihologiji, a i u nekim drugim naukama, pojavi zadatak da se odredi koliko u nekoj ljudskoj osobini udjela ima naslijeđe, a koliko društvo i okolnosti odrastanja. Jedan od elegantnih načina naučnog rješenja ovog problema je proučavanje blizanaca.

Znamo da postoje jednojajčani (homozigoti) i dvojajčni blizanci (heterozigoti). Prvi su nastali iz jedne ćelije i zato nose jednake, a drugi različite hromozome, kao braća ili sestre koji su slučajno rođeni u isto vrijeme. Jednojajčani blizanci morali bi da imaju jednake naslijeđene a različite stečene osobine, ali je nevolja u tome što oni uglavnom i odrastaju pod jednakim uslovima. Tako su im sve osobine manje-više jednake pa je opet teško reći koje su naslijedili, a koje stekli. Zato najzanimljiviju grupu čine jednojajčani blizanci koji su, sticajem okolnosti, rasli u različitim okolnostima jer se, pojednostavljeno rečeno, njihovim poređenjem sa velikom vjerovatnoćom može utvrditi koju su osobinu naslijedili a koju stekli odrastanjem. Na svijetu postoji nekoliko hiljada ovakvih parova, od kojih neki žive čak na različitim kontinentima i u različitim kulturama, što nauci daje nepresušan izvor dragocenih informacija.

Kako astrologija objašnjava fenomen blizanaca? Njen generalni stav je da ljudske osobine nemaju mnogo veze sa genetikom, nego sa astralnim uticajima. Na pitanje kako to da blizanci, mada rođeni na istom mjestu i skoro u isto vrijeme, ipak nemaju jednake životne tokove i sudbine, standardni odgovor astrologa je da ipak postoji mala vremenska razlika u trenucima kad su došli na svijet. To može da bude i nekoliko minuta, što je ipak dovoljno da promeni neke aspekte (uglove između pojedinih nebeskih tijela) i pozicije kuća, tako da će svakoga od njih kroz život voditi druga sudbina. Ako je sve to tačno, zašto su onda jednojajčani blizanci tako slični? Ako bi se odgovor na ovo pitanje (ma kakav on bio) primjenio i na dvojajčane, zašto su onda oni tako različiti? Pošto astrolozi ne nude odgovor na ovaj paradoks, trebalo bi da daju za pravo genetičarima jer ga oni već imaju.

Vrijeme i mjesto rođenja

Svaki astrološki priručnik uči nas kako da pronađemo odgovore na pitanja koja nas interesuju, oslanjajući se na samo dva podatka: vrijeme i mjesto rođenja. Nejasno je zašto je rođenje tako značajan trenutak, jer je u njemu dijete (koje je već potpuno formirano) samo promjenilo sredinu; zar ne bi bilo logično da se računa vrijeme i mjesto začeća? Nažalost, ovaj podatak često nemaju ni roditelji, a možda bi bilo i nezgodno da astrolog postavlja takvo pitanje.

U obzir se, dakle, uzima samo trenutak rođenja i iz njega izvodi čitav niz astronomskih parametara koji se onda svode na astrološke i za njih se tvrdi da nas doslovno vode kroz život. Mada je ova postavka sasvim jednostavna, ostala su neka pitanja koja zagovornici astrologije uglavnom zaobilaze pod izgovorom da su banalna, ali bi ipak dali veliki doprinos razriješenju dileme kad bi bar pokušali da pronađu odgovore na njih. Recimo, šta da radi čovjek koji je rođen na Sjevernom ili na Južnom polu? Koncept takozvanih kuća na osnovu kojih se određuje podznak osobe u horoskopu, a koji se zasniva na geografskoj dužini mjesta rođenja, morao bi da padne u vodu jer je na tim mestima geografska dužina nedefinisana. Još manje je jasno kakva sudbina čeka osobu rođenu na Mjesecu (vjerovatno je da će i ovo uskoro biti stvarnost) ili na nekom drugom nebeskom tijelu, pa čak i u svemirskom brodu negdje između dvije galaksije? Ironija postaje još veća kad pretpostavimo da je to mjesto toliko udaljeno od Sunčevog sistema da su zvijezde i galaksije koje čine sazviježđa tako raspoređene da više ni u mašti nije moguće formirati sazviježđa na isti način.

Na kojoj dvanaestini zodijaka je, na primjer, sazviježđe Vodolije ili Djevice kad su nebeska tijela, gledano sa tog mjesta, tako raspoređena kao da je neko sve zvijezde stavio u džinovski šešir, promješao ih i prosuo po nebeskoj sferi na sasvim nov način? Pa čak ako bismo i to nekako definisali, ostaje nejasno kako bi se planete Sunčevog sistema “šetale” kroz ta sazviježđa kad bi se sve, gledano sa tog mjesta rođenja, stajale praktično nepokretne, skoro u jednoj tački negdje daleko u “nekom tamo” jedva vidljivom Sunčevom sistemu.

Sledeće pitanje odnosi se na čudno pravilo da se načini djelovanja i tumačenja pojedinih planeta vezuju za njihova imena. Šta ako bi se sutra pronašla nova planeta u Sunčevom sistemu i ako bi ona dobila ime XR14293? Da li bi ljudi rođeni pod uticajem ove planete bili matematičari? A ako bi se zvala Bahus (ili Dionis), po bogu vina, da li bi ti ljudi imali šanse da se odupru izazovu alkohola?

Zaista je neobična praksa da se svakom novodefinisanom pojmu najprije nasumično da ime, pa se onda osobine te stvari ili pojave određuju prema tom imenu. Ako uzmemo za primjer periodni sistem elemenata, pod rednim brojem 92 naći ćemo Uranijum, čije osobine je nauka dobro ispitala i nije joj palo na pamet da ih vezuje sa Uranom, bogom neba kod starih Grka. A na mjestu 104 je element koji se, da prostite, zove Kurčatovijum. Kakve li bi on osobine imao kad bismo dozvolili astrolozima da ih određuju?

Evo još nekoliko praktičnih pitanja koja nameće zdrav razum. Da li su svi nesrećnici koji su se 26. aprila 1986. našli u okolini Černobila bili rođeni pod istim znakom, kad su već doživjeli istu užasnu sudbinu? Slično pitanje odnosi se i na strašnu smrt 2 500 Indijaca koji su u noći između 2. i 3. fecembra 1987. u Bopalu mirno spavali dok je iz tanka kroz neispravni ventil curio smrtonosni gas, ili za 17 000 ljudi u Turskoj koji su 17. avgusta 1999. našli smrt pod milionima tona betona u trenutku katastrofalnog zemljotresa. A kad se dogodi avionska tragedija, da li sudbine nekoliko stotina ljudi koji gube život u istom djeliću sekunde, vodi ista zvijezda?

Ako astrologija ima ikakvog smisla, onda predlažem da se na aerodromima provjeravaju natalne karte za sve putnike koji ulaze u avion. Kad bih zatražio da mi se prizna patent na ovu ideju, da li bi me podržao neko od astrologa? Dobro bi bilo ako bismo od branilaca astrologije dobili nedvosmislen odgovor na pitanje da li horoskopi, koje čitamo u dnevnoj štampi, zaista imaju ikakvog smisla. Princip na koji se oni oslanjaju suviše je jednostavan: ljudi se dijele na 12 tipiziranih grupa, pa će tako u svakom danu pola milijarde ljudi na svijetu pratiti ista sudbina. Uvijek će jedna dvanaestina čovječanstva (blizu 500 miliona ljudi), bez obzira na klimu i meteorološke prilike, morati da se čuva od prehlade, druga dvanaestina će sresti staru, davno zaboravljenu ljubav što će se pretvoriti u burnu romansu, a za treću bi najbolje bilo da cijeli dan ostane u krevetu pokrivena do nosa jer joj predstoji težak materijalni gubitak.

Osim toga, ako zvijezde i planete zaista djeluju na novorođenče nekim za nas nepoznatim silama, kako je moguće da se te sile ne mijenjaju svih tridesetak dana trajanja tog znaka, a onda se naglo promjene u ponoć, kao da je neko munjevito premjestio sva nebeska tijela? O ovome bi mogao da odluči i djelić sekunde (svake sekunde na Zemlji se rode u prosjeku po tri bebe). Šta ako je neko rođen baš tokom te prelomne noći i ako o njegovom znaku odlučuje to da li je na snazi ljetnje računanje vremena (što je čista konvencija) ili to kojoj vremenskoj zoni pripada zemlja u kojoj je rođen? Šta ako se grad u kome je neko rođen, iz političkih razloga pripoji susjednoj zemlji za koju važi druga vremenska zona, pa se time promjeni i “njegov” znak?

Mnogi astrolozi, u nemogućnosti da odbrane neodbranjivo, reći će da je ovakvo gledanje na stvari zaista besmisleno i da to pišu ljudi koji nemaju veze sa astrologijom. Ipak, to nije tačno – horoskope pišu i oni koji sebe zaista nazivaju astrolozima. “Jeste, ali su to loši astrolozi” – reći će oni prvi.

Ovim se otvara mnogo novih pitanja. Prvo, kako to da su baš oni najlošiji dobili pristup do široke publike a najbolji ostali u sjenci? Drugo, zašto su “dobri” tako indiferentni i ne bore se protiv zloupotrebe astrologije od strane onih “loših”, jer je to lažno predstavljanje, koje itekako ugrožava pozicije pravih stručnjaka za tu oblast? A treće pitanje je za nas najvažnije: kako razlikovati dobrog od lošeg astrologa?

Izgleda da ćemo ovdje najteže dobiti odgovor, jer je mala šansa da će nam neko od astrologa dati podatke koji, bar u podtekstu, ne sadrže stav “ja sam dobar, a oni su loši”. Nećemo biti bolje sreće ni ako sami potražimo odgovor na ovo pitanje, jer objektivna mjerila nikad nisu utvrđena. Na prvi pogled, odgovor je prost – sami rezultati svjedoče o kvalitetu rada; ako ima dobrih rezultata, to je znak da je astrolog dobar. Samo, šta su ovdje dobri rezultati? Veliki broj stalnih klijenata, ugled u društvu, društveni status – sve te osobine stvar su subjektivne procjene, a osim toga mogu da budu i rezultat dobre psihološke “obrade” klijenata. Možda bi uz neki objektivan test, sproveden u kontrolisanim uslovima, mogla da se napravi rang – lista, no mala je vjerovatnoća da će astrolozi prihvatiti ovo; čudno, ali oni uglavnom ne pristaju na testove bilo koje vrste. Pa i pored toga, nekoliko puta su ovi testovi rađeni u svijetu ali je rezultat u svim slučajevima bio poražavajući: nikada nije pronađena ni najtananija veza između astroloških parametara i ljudskih osobina.

Sportski šampioni i efekat Marsa

Postoji jedna studija koju astrolozi rado ističu u prvi plan svaki put kada se povede diskusija o naučnoj proverljivosti njihovih metoda. S obzirom na to da astrolozi u svojoj literaturi ovo redovno iznose kao nesumnjivi dokaz da postoji naučno potvrđena veza između astralnih uticaja i ljudskih osobina, dobro bi bilo da se ovim pažljivije pozabavimo.

Mišel Goklen (Michel Gauquelin) je 1949. godine započeo studiju kojom je želio da na naučni način opovrgne valjanost astrološkog pogleda na svijet. Šest godina kasnije objavio je rezultate koji su bili po mnogo čemu neočekivani, tako da je i on sam promjenio svoja ubjeđenja i počeo da izučava nešto čemu je nadjenuo ime “astrobiologija”. Biće nam potrebno malo uvoda. Zamislimo da smo projekciju putanje Marsa na nebesku sferu podjelili na 12 jednakih dijelova, takozvanih sektora (od kojih je prvih šest od izlaska do zalaska Marsa, a posljednjih šest na suprotnoj strani neba). Tako je, recimo, prvi sektor na prvih 30 stepeni od istoka, a četvrti je slijedećih 30 stepeni od zenita. Ova dva sektora, prvi i četvrti, Goklen je nazvao ključni sektori. Vidjećemo uskoro zašto. On je započeo statističko ispitivanje u kome je uzimao podatke za deset tipičnih grupa ljudi (ljekari, sportisti, vojnici, slikari, vajari, glumci, naučnici, sveštenici, političari i kriminalci) i podatke o položajima 10 astrološki značajnih nebeskih tijela u trenutku njihovog rođenja. Računao je statističke korelacije između ovih grupa i položaja planeta, za podjele na 12 i 18 sektora. Nije pronašao značajnu zavisnost, osim kod veze između položaja Marsa i sportista za podjelu od 12 sektora. Pokazalo se da su se sportisti češće rađali ako je Mars bio u 1. ili u 4. sektoru, zbog čega ih je on nazvao ključnim sektorima.

Ova dva sektora zajedno zauzimaju 1/6 ukupne putanje Marsa, pa bi se moglo očekivati da će u svakoj grupaciji naći približno 17% ljudi rođenih kad je Mars boravio u nekom od njih. Međutim, analiza je pokazala da je za vrhunske sportiste taj procenat bio 22%, što možda ne izgleda kao velika razlika, ali sa gledišta statistike ovo je značajan rezultat, koji ne može da se objasni slučajnošću. U nekim astrološkim knjigama pronaći ćemo podatak da je mogućnost da je ovo bila slučajnost jedan prema milion, što je možda pretjerana procjena, ali bi ipak trebalo ispitati u čemu je stvar. Astrolozi su se prilično uzbudili zbog ovog “dara s neba” koje im je stiglo od jednog naučnika (Mišel Goklen je bio psiholog), ali ni naučnici nisu bili hladnokrvni, jer bi takav rezultat mogao ozbiljno da uzdrma nauku – ili da joj, ko zna, otvori neka nova područja istraživanja.

Jedna od važnih osobina koju nauka zahtjeva od testova je ponovljivost. To znači da, ako je test bio ispravan, on mora pri svakom ponavljanju da pruži isti ili bar sličan odgovor. Prva takva provjera je izvedena od strane Belgijskog Komiteta za parapsihološka istraživanja 1967. godine, koji je ovlastio astrologa Luc De Marrea da sakupi podatke (mjesto i tačno vrijeme rođenja) za 62 belgijska fudbalera, a Goklen je sakupio podatke za 473 francuska sportska šampiona, što nije bio problem jer je mnoge već imao u svom registru. Rezultat je ubjedljivo potvrdio tezu: 22,24% sportista bilo je rođeno u trenutku kad je Mars boravio u ključnim sektorima.

Komitet za parapsihološka istraživanja još uvijek nije bio zadovoljan, jer je smatrao da bi trebalo provjeriti da li je u populaciji “običnih” ljudi procenat zaista bio očekivanih 17%, zbog sumnje u ispravnost Goklenovog načina prikupljanja podataka. Statističar Marvin Zelen je načinio provjeru, i dobio isti rezultat. To je potvrdilo ispravnost Goklenovih istraživanja i zaključaka.

Izgleda da je teza ovim dokazana, ali je veličina ovog otkrića za nauku bila takva da niko nije ni pomišljao da zatvori slučaj. Slijedeće ispitivanje urađeno je u Americi nad 408 sportskih šampiona i rezultat je bio poražavajući: samo 13,48% ispitanika pripadalo je ključnim sektorima! Još jedan test u Francuskoj načinjen je od strane Francuskog Skeptičkog Komiteta (CFEPP) nad 1120 sportista i ogromnim brojem običnih građana (samo iz Pariza preko 24 000) i ponovo ništa – 18,66% među sportistima prema 17,70% u kontrolnoj grupi (među običnim građanima). Ova razlika je beznačajna. Rezultati ovih ispitivanja pokrenuli su lavinu diskusija, pa diskusija o tim diskusijama, dok se na kraju nisu svi našli u situaciji da se ne zna “ni ko pije ni ko plaća”. Jedno je ipak bilo izvjesno – rezultati su pokazivali statističku korelaciju u prilog Goklenove teze samo kad je on učestvovao u prikupljanju podataka, a nikakav značajan rezultat nije se dobijao kad on nije mogao da utiče na ishod.

Postavlja se pitanje kako bi neko uopšte mogao da utiče na ishod jednog matematički objektivnog istraživanja? Sama obrada podataka nije mogla da unese nikakvu grešku u postupak, ali je zato prikupljanje podataka itekako moglo. Izvori za vrijeme i mjesto rođenja najprije su bile razne publikacije sa sportskih takmičenja, ali se ispostavilo da su oni prepuni grešaka i da im nedostaju važne činjenice, pa je svaki sportista morao da se provjerava pojedinačno. Čak i onda je bilo problema – kod različitih sportista imena su se ponavljala i po deset puta ili su nazivi gradova u adresama iz cijelog svijeta bili neprecizno napisani pa više niko nije mogao da im uđe u trag. Zato su se pojavljivale velike kategorije ispitanika za koje su podaci bili nepouzdani, i još veće onih koji su se smatrali izgubljenim.

Jan Willem Neinhuys, jedan od istraživača koji su radili na tom slučaju, dosjetio se da uporedi podatke za sportiste koji su se pojavljivali i kod Goklena i kod CFEPP-a, i ustanovio da postoje čak 132 razlike! Ponovo su prikupljeni podaci, a onda je Goklen preuzeo posao ažuriranja i objavio korigovane tablice rezultata, što je, naravno, odmah unijelo ispravke u korist njegove tvrdnje. Ubrzo se pokazalo da je Goklen načinio još jedan prestup, jer je od 132 ispravke uzeo u obzir samo 39, u kojima je bilo 20 slučajeva koji su, prosto rečeno, “radili za njega” (u prvom testu su računati kao ne-ključni sektori, a utvrđeno je da pripadaju ključnim), i ni jedan od 17 slučajeva sa suprotnim ishodom (greškom vođeni kao ključni, a ustvari su ne-ključni). Poslije ove ispravke ishod je ponovo korigovan, pa test opet nije potvrdio nikakve statistički značajne korelacije, ali kasno – Mišel Goklen se u međuvremenu proslavio time što je “uspeo da spriječi još jednu podvalu poraženih naučnika”.

Predaleko bi nas odvelo prepričavanje svih rasprava između naučnih i pseudonaučnih institucija, ali ćemo ukratko navesti još dva detalja koji se baziraju na Goklenovoj pomoći oko prikupljanja podataka: Test koji je vodio CFEPP: Goklen je za grupu od 47 sportista prijavio da ne može da pronađe podatke, a kasnije je uvrđeno da su podaci bili lako dostupni. Zašto? Možda slučajno, a možda i zato što je u toj grupi od 47 sportista samo 3 dokazivalo njegovu tezu (rođeni u ključnom sektoru). Test Para Komiteta: Goklen je uspio da pronađe podatke za još 114 sportista od kojih je 30,9% rođeno u ključnim sektorima, a “slučajno„ je previdio grupu od 44 sportiste od kojih su samo trojica (što je 6,8%) bili rođeni u ključnim sektorima. Test je izveden još nekoliko puta od strane raznih svjetskih institucija i, ukratko rečeno, svaki put kad Mišel Goklen nije rukovodio prikupljanjem podataka nikakva statistički značajna korelacija nije pronađena. Ipak, astrološka literatura obiluje tvrdnjama koje govore da je on uspio da izvede naučni dokaz o vezi između položaja planeta i rezultata sportista. Ove tvrdnje često prati i mišljenje da su naučnici neozbiljni jer se nisu dovoljno bavili ovim slučajem kao i mišljenje da su svakako bili impresionirani rezultatima jer su se previše bavili ovim slučajem. Možda su obje tvrdnje tačne?

Konačan rasplet ove priče je dramatičan i učinio je da svaka nova rasprava o rezultatima ovih istraživanja bude još punija gorčine. U aprilu 1991. godine, neposredno poslije susreta sa Klodom Benskim (Claude Benski), članom CFEPP-a u Parizu, na kome je trebalo da utvrde pravi uzrok tako velikih razlika u Goklenovim i CFEPP-ovim analizama, Goklen je izvršio samoubistvo uništivši prije toga cijelu dokumentaciju o ovom slučaju.

Astrologija u ćeliji smrti

Članovi Komiteta za skeptička istraživanja iz Kanzas Sitija došli su na ideju kako da podvrgnu provjeri tvrdnju da astrologija “radi„. Jedan od članova komiteta posjetio je nekoliko najviđenijih i najskupljih lokalnih astrologa, sa zahtjevom da mu pomognu oko izbora zanimanja jer mu je bio ponuđen posao u kome ima dosta rada sa djecom. Trik je bio u tome što je on, umjesto svog datuma, vremena i mjesta rođenja, dao podatke Džona Gejsija (John Gacy), koji je tada u ćeliji smrti u Čikagu čekao izvršenje smrtne kazne za više svirepih ubistava.

Da bi se bolje razumjela ličnost Džona Gejsija (na slici ispod), treba znati detalje o zločinima za koje je osuđen na 12 smrtnih kazni i 21 doživotnu robiju. On je ubio 33 dječaka (uglavnom tinejdžera) tako što ih je namamio u svoju kuću, vezivao ih, silovao i ubijao. Za to je koristio poseban postupak: pošto je na prevaru svakog od njih doveo u kuću, sebi je na ruke stavljao lisice da bi pokazao kako može sam da ih skine. Kad je ponudio gostu da izvede isti trik, jednim pokretom prsta bi zaključavao lisice i nesrećnom dječaku vezivao usta u koja bi mu prije toga stavio donji veš, kako ne bi vikao. Zatim ga je silovao i potom ugušio tako što bi mu duboko u grlo gurnuo isti taj veš. Za ovaj test odabran je Džon Gejsi jer bi profil ličnosti sadističkog, seksualno motivisanog masovnog ubice morao da bude jasno vidljiv pod ispravnim indikatorom; ako su astrolozi zaista u stanju da “vide„ ličnost i sudbinu neke osobe gledajući natalnu kartu, onda će sa Gejsijem imati lak posao.

Clipboard09.jpg

Prvi na listi bio je međunarodno priznati astrolog Nil Mičelsen (Niel Michelsen), ali od njega je zatraženo samo da izradi natalnu kartu, jer je specijalizovan za taj tehnički posao i u njegovu stručnost niko ne sumnja. A onda su ostali astrolozi dobili podatke o Gejsijevom rođenju i natalnu kartu, pa su se dali na posao. Evo šta mu je svaki od njih savjetovao.

Džon Sendbak (John Sandbach), autor šest knjiga iz oblasti astrologije, dao mu je savjet da “ne optužuje sebe što nije pružio više od sebe u nekim ranijim slučajevima, jer je preterano popustljiv i nije pokazao dovoljno odlučnosti„. Savjetovao mu je da svakako radi sa mladim ljudima zbog “sposobnosti da im pomogne da ispolje svoje prave kvalitete“.

Clipboard10

Lokalni astrolog Rendi Gudmen (Randy Goodman), koji je 1985. godine pobudio pažnju medija time što je istraživao fenomen “tajanstvenih letećih viršli“, rekao je za svog klijenta da je “zaista rođen za to da služi ljudima“. Njegov rezime je bio: “Vaše prisustvo ima blagotvoran uticaj na ljude. U prošlosti ste koristili svoju energiju na veoma dobar način pa, prema tome, i u ovom životu možete dosta dobrog da učinite. Sve u svemu, može da se kaže da je vaš život vrlo, vrlo pozitivan“.

Slijedeći astrolog, Norma Najt (Norma Knight), opisala ga je kao “veoma senzibilnu osobu“. Kad joj je pomenuo ponudu za posao u kome bi radio sa mladima, odgovorila je: “Vi možete da budete dobri u radu sa djecom i za vas to može da bude dobar put da naučite da još više pružate i primate. Uvijek ste spremni da pomognete drugima. Povremeno čak pokazujete pretjeranu naivnost prema svima koji zatraže pomoć… ljubazan, nježan, obziran kad se radi o potrebama drugih“.

Beverli Forel (Beverly Farrel), koja u svojoj knjizi sebe predstavlja kao “međunarodno priznatog autora, predavača i nastavnika religije, metafizike i astrologije, sa 30 godina iskustva u domenu paranormalnog“, takođe mu je savjetovala rad sa mladima: “Imate veoma dobro zaokruženu ličnost i možete da budete dobar model drugima. Ako budete radili sa djecom, nećete imati velikih problema. Vrlo ste upečatljivi i zračite nesebičnu ljubav. Vaša instinktivna svijest i nesputan odnos prema životu može da oplemeni svakog s kim ste u kontaktu.

Prognoze u osvit rata

Dr Radovan Kazimirović u knjizi “Tajanstvene pojave u našem narodu” veoma afirmativno govori o astrologiji i, na kraju poglavlja, hrabro prilaže nekoliko predviđanja (koja je prenio iz štampe) poznatog astrologa Aleksandra Mužinića za nastupajući period. Knjiga je izdata 1940. godine, pa tako ove citate treba posmatrati u svjetlu događaja i u duhu jezika toga vremena.

Nekoliko prognoza naših astrologa. Iznećemo nekoliko prognoza naših astrologa, kojima pokušavaju da otkriju veo sa velike Tajne, koja se zove budućnost. Iznosimo ovo kurioziteta radi, a vrijeme će najbolje pokazati ukoliko su ta predviđanja tačna. Izostavićemo opširno predviđanje pod naslovom “Sudbina jedne sirote udovice”, jer se odnosi na događaje koji su se navodno odigrali prije izdavanja knjige, pa tako nemamo načina da provjerimo da li je zaista riječ o predviđanju ili o naknadnoj manipulaciji. Ova priča govori patetičnim jezikom o anonimnoj osobi i oslanja se isključivo na svjedočenje samog astrologa Franca Teržana, koji svoju besjedu započinje tvrđenjem “da je mnogima stvarno predskazao uspjeh u životu i da je, stoga, njegov rad od koristi”. Umjesto ovog predviđanja (koje se, po tvrđenju astrologa, naravno, do posljednje riječi ispunilo), prenijećemo prognoze koje su za nas znatno interesantnije jer se odnose na period poslije njihovog objavljivanja i lako možemo sami da provjerimo koliko su se ostvarile. Dr Kazimirović je preneo Mužinićeve prognoze iz štampe (objavljene početkom 1939. godine, neposredno pred početak drugog svjetskog rata):

O Hitleru i Njemačkoj. Aleksandar Mužinić je rekao: Hitler će imati novih uspjeha, koji će dovesti njegovu zemlju do vrhunca slave. Sve što bude preduzimao ispašće mu za rukom bez prolivanja krvi. Tako će Njemačkoj biti vraćene kolonije (Zagrebačke “Novosti”, 1. januar 1939).

Sudbina španskog diktatora,generala Franka. Iz priloženog horoskopa vidi se da će njegova slava biti na vrhuncu 1940. godine, ali da će zatim u roku od tri godine pasti na ulici kao žrtva atentata i to zbog dejstva nekog jakog otrova (“Novosti”, 1. januar 1939).

Budućnost Jugoslavije. Ove godine naš narod će se plašiti rata. Zavladaće ratna psihoza, ali do velikih katastrofa neće doći… Za vrijeme vlade Nj. V. Kralja Petra Drugog naša država neće ući ni u kakve ratne zaplete. Budućnost Jugoslavije je u redu, miru i poljoprivredi, koja će se razviti na modernoj osnovi…

Buduće velike promjene i katastrofe. Ove godine – veli Mužinić – neće biti velikih događaja za cijelo čovječanstvo. Značajna konjunkcija mnogih planeta pada u maju 1942. u sazviježđu Bika, kao i konjunkcija Urana sa Saturnom u maju 1942. Tih godina nastaće velike promene u političkom i ekonomskom pogledu.

Za to vrijeme ljudi će doživjeti velike katastrofe pa će biti i veliko povećanje broja smrtnih slučajeva. Zavladaće novi pogledi na život i novi sistemi, koji će se bitno razlikovati od od sadašnjih i čovječanstvo će poslije ovoga dugo živjeti u miru i blagostanju. Mnogi će se u buduće posvetiti duhovnoj kulturi čovjeka, pa će i najsiromašniji biti u mogućnosti da se obrazuju i vaspitaju.

Prosto pitanje: kako?

Racionalan način da se shvati svijet koji zastupa nauka nameće pravilo da se koriste i mehanizmi djelovanja koji nisu poznati, naravno ako se pokaže da su oni djelotvorni. U medicini, recimo, postoji niz medikamenata za koje se ne zna do kraja na koji način funkcionišu, ali se ipak primjenjuju – popularan primer je aspirin za koji je od 1899. godine, kad je pronađen, trebalo da prođe punih 80 godina da bi se utvrdio mehanizam njegovog djelovanja, ali je i pored toga sve vrijeme bio široko korišten uz blagoslov medicine.

Od pronalaska nekog mehanizma koji “funkcioniše” (bez obzira da li u prirodi, društvu, medicini ili tehnici) pa do otkrivanja načina njegovog djelovanja, među naučnicima vlada prava groznica izazvana pokušajima da se otkrije svaki nepoznat detalj. Razlozi za ovo nisu samo tržišne prirode, oni leže i u ljudskom biću. Ljubopitljivost nas je i dovela do toga da upoznamo mnoge tajne prirode i da počnemo da ih koristimo.

Informacije koje dobijamo od astrologa usmjerene su na to da nam pomognu da pronađemo prečice kojima ćemo riješiti neke naše lične probleme. Izbor je prilagođen prohtjevima naručioca informacije: 1. posao (nagon za samoodržanjem), 2. ljubav (nagon za produženjem vrste) i 3. zdravlje (nagon za očuvanjem tjelesnog integriteta). Opseg mehanizma “djelovanja“ (naravno, ako on zaista postoji) tako je širok da bi zaista bilo šteta ne proučiti ga.

Kojoj kategoriji, dakle, pripadaju astrolozi koji najmanje napora ulažu u to da otkriju način na koji planete i sazviježđa upravljaju našim sudbinama? Oni ne samo da ne pokušavaju da upoznaju mehanizme djelovanja svoje “nauke”, nego se stiče utisak da se svojim neznanjem čak i hvale! Najviše što od njih možemo da dobijemo jeste analogija, a ne teorija: “pa planete isto tako djeluju i na plimu i oseku, zar ne?” I umjesto da prodube i upotpune znanje, oni su proširili svoje učenje i učinili ga još manje preglednim: dobili smo izbornu, svjetovnu, medicinsku, meteorološku, kinesku (12-godišnju), milenijumsku i još mnoge druge astrologije. A i pored ovog usložnjavanja, astrologija nije ništa učinila da bi nam pomogla da se približimo tajnama svijeta, života i prirode. Za razliku od astrologije, nauka kao samostalna disciplina postoji tek nekoliko vijekova a odvela nas je na Mjesec i na dno okeana, donijela nam fotografije svih planeta do kraja Sunčevog sistema, učinila nam život znatno udobnijim i pobjedila mnoge doskora neizliječive bolesti. Nesumnjivo je da za nekoliko milenijuma postojanja astrologija nije učinila ni najmanji pomak u svom razvoju. Jedini logičan odgovor je da se njome bavi kategorija ljudi koja je svoj cilj već ostvarila i da zato nema razloga da bilo šta mijenja. Društveni status “zvijezdočitača” uvijek je bio na neki način privilegovan: plemenski vrač nije morao da radi i da ratuje a uvijek je koristio sve privilegije, dvorski vidovnjak takođe, a savremeni astrolog, koji produktivnost uvećava kompjuterom, uživa poštovanje solidnog broja svojih nesebičnih donatora. Čemu onda napor?

Epilog

Američki časopis Humanist, koji se pretežno bavi socijalnim problemima i pitanjima koja se tiču vjerovanja u iracionalno, u broju iz septembra 1975. godine objavio je proglas pod nazivom “Zapažanja o astrologiji”. Ovaj proglas potpisalo je 186 vodećih svjetskih naučnika, među kojima i 18 dobitnika Nobelove nagrade. Evo izvoda iz tog proglasa:

„Naučnici iz raznih oblasti iskazuju svoju zabrinutost zbog sve većeg prihvatanja astrologije u mnogim dijelovima sveta. Mi, potpisnici ovog proglasa – astronomi, astrofizičari i naučnici iz drugih oblasti – želimo da upozorimo javnost na nekritičko prihvatanje proročanstava i savjeta koji se daju privatno ili javno od strane astrologa. Oni koji žele da vjeruju u astrologiju treba da znaju da se njeni principi ne zasnivaju ni na kakvom naučnom osnovu.
Zašto vjerujemo u astrologiju? U ovim nemirnim vremenima mnogi ljudi osjećaju potrebu za sigurnošću koju bi im pružila nečija pomoć u donošenju odluka. Oni bi želeli da vjeruju da je njihova sudbina predodređena astralnim silama koje su van njihovog uticaja. Ipak, mi moramo da se suočimo sa svijetom koji nas okružuje i da shvatimo da naša budućnost leži u nama, a ne u zvijezdama.“

Pošto je nauka pripremila polje, postalo je lako pobiti činjenicama sve argumente kojima astrolozi brane svoju odstupnicu; pitanje je samo da li neko želi da sasluša te činjenice i da ih razumije. Po logici stvari djelatnost astrologa morala bi da ostane samo dio prošlosti ali, kao što su to naučnici u ovom proglasu napomenuli, interesovanje za nju danas je u porastu. Svi pokušaji skeptika da javno obore temelje na kojima počiva astrologija, padaju u vodu pred čarolijom koju ona nudi na pola puta između našeg svjesnog i nesvjesnog. To je ono što Karl Gustav Jung naziva simboličkom funkcijom i što se nalazi na “mjestu” u nama na kome se duhovno biće susreće sa materijalnim. Ono što astrologiju čini tako primamljivom jeste to što se ona služi jezikom simbola. Zapravo, jezik simbola je jedino što ona poznaje, ali je to neće učiniti manje vrijednom, naprotiv – istim jezikom služi se i umjetnost, pa ipak niko ne poriče da umjetnost funkcioniše, bar na relaciji između svjesnog i nesvjesnog. A najzanimljiviju analogiju dobićemo ako stavimo umjetnost na test kreiran po pravilima nauke, jer i ona će proći isto kao astrologija: biće optužena za prevaru.

Ko greši u ovom duelu, nauka ili astrologija? Nauka je u svojoj osnovi samodokaziva, ali čak ni ona ne može da se pohvali jednoznačnošću svojih stavova. Dosad je poznato nekoliko različitih koncepata shvatanja svijeta koje nudi nauka, a neprestano se pojavljuju novi. S jedne strane je njutnovski u kome predmeti, sile i energija imaju svoje konačne i izmjerljive domete, sa druge ajnštajnovski u kome je sve relativno, ne samo prostor i vrijeme nego čak i redoslijed događaja zavisi od tačke sa koje se posmatraju. Kvantna fizika ide i dalje, jer eksperimentima dokazuje da dvije čestice, od trenutka kad se razdvoje, na neki način kao da imaju informacije jedna o drugoj, tako da sudbina jedne utiče na drugu čak brzinom većom od brzine svetlosti – kao da nisu ni razdvojene, kao da su i dalje jedno. I na ovo će astrolozi, u maniru pseudonauke, lakonski reći: „Naravno, mi smo to oduvijek tvrdili… čovjek i zvijezde su jedno; njihove sudbine vezane su jedna za drugu. Zašto im je trebalo toliko muke da bi zaključili nešto što mi znamo već hiljadama godina“

Da li ovde astrologija pobija nauku? Ne, mi se svakodnevno služimo plodovima nauke u toj mjeri da više niko ne sumnja u njenu istinitost. Ako nije pobila nauku, da li je bar nadigrala? Teško, jer je pala na svim statističkim provjerama, propuštajući da se bar empirijski dokaže. Da li se pokazala domišljatijom i oštroumnijom? Ne, jer nije uspela (a ni pokušala) da objasni nijedan od mehanizama svoga djelovanja. Da li je perspektivnija, tako da se bar u budućnosti može nadati izmjeni snaga u svoju korist? Ponovo je odgovor ne, jer za nekoliko hiljada godina nije odmakla daleko od tačke na kojoj se nalazila na početku.

Teško je naći objašnjenje za sve ove paradokse, osim možda to da je astrologija srećno pronašla mjesto u ljudskoj duši, mjesto u kome se tako lijepo smjestila da više ništa ne može odatle da je ukloni. Pisac Kurt Fonegut (Kurt Vonnegut) kaže: “Što se tiče astrologije i čitanja sudbine iz dlana, mislim da je sve to sjajno jer ljude čini snažnijim i maštovitijim nego što jesu i nudi im mnogo raznih mogućnosti. Te stvari predstavljaju komunizam u svom najboljem obliku. Svako ima svoj rođendan i skoro svako ima dlan.”

Možda, zaista, astrologiju treba ostaviti tu gdje jeste, jer ako se ona bavi pitanjima naše duše i ako nas motiviše da razmišljamo o sebi, onda nas čini duhovno bogatijima, a toga nikada nećemo imati previše. Ovakav kompromis, naravno, važi samo do tačke na kojoj počinje zloupotreba astrologije. Kao što se i plodovi nauke koriste u službi zla ili umjetnička djela za političku propagandu i ostvarivanje profita, tako se i astrologija zloupotrebljava za uspostavljanje nevidljive vlasti nad lakovjernim ljudima. To se ne odnosi samo na visoke honorare koje zgrću oni koji tvrde da su im dostupne tajne koje nama nisu, nego i na to što su sebi dali slobodu da upravljaju našim sudbinama.

Ovako posmatrano, svaki horoskop koji pronađemo u štampi dobar je koliko i “stručno” sačinjena karta koju nam je skupo naplatio astrolog. Čak i bolji, jer umjesto da se pokoravamo nečijem autoritetu i ponašamo se po njegovim pravilima, mi ostajemo na terenu na kome zadržavamo svoje dostojanstvo, privatnost i kritički odnos prema onome što smo pročitali. Tako donosimo odluke koje odgovaraju našim potrebama i niko ne može da nas prisili da se ponašamo u suprotnosti sa svojom prirodom.

Literatura:

  1. V. Antonić: Da li postoje stvari koje ne postoje, Vodič za kritičko razmišljanje, 2000.
  2. http://www.badastronomy.com/bad/misc/astrology.html
  3. https://skeptoid.com/episodes/4173
  4. https://en.wikipedia.org/wiki/Astrology
  5. http://skepdic.com/astrology.html
  6. http://www.beliefnet.com/inspiration/astrology/eight-things-skeptics-of-astrology-dont-get.aspx
  7. http://www.csicop.org/specialarticles/show/astrology_more_like_religion_than_science
  8. http://www.bobmarksastrologer.com/skeptics.htm
  9. https://www.astrosociety.org/education/astronomy-resource-guides/astronomical-pseudo-science-a-skeptics-resource-list/
Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s