Postovi s one strane vremena

Ovdje su od zaborava sačuvani neki kraći postovi koje sam objavljivao na facebook stranici Astronomske grupe Sarajevo…

77

“Naša krv je crvena zbog hemoglobina, a glavni sastojak hemoglobina je željezo. To željezo nastalo je  u utrobi Supernove. Supernova je katastrofalna eksplozija zvijezde pri kojoj se oslobađa dovoljno energije da supernova svojim sjajem zasjeni ostatak galaksije. Supernova se događa kada masivna zvijezda potroši svoje nuklearno gorivo, pri čemu jezgra postaje nestabilna, pa kolapsira. Supernove u prosjeku kreiraju  toliko željeza da bi se moglo napraviti preko 5000 Zemlji samo od željeza. Kalcijum u našim kostima ja najvjerovatnije nastao u supernovoj tipa I. Tipična supernova tipa I proizvede toliko kalcijuma da se može napraviti preko 25 x 10^29 litara mlijeka. Zlato u prstenu? Supernova. Olovo na ribarskoj udici? Supernova. Aluminium u kuhinjskoj foliji. Supernova (uz malu pomoć zvjezdanih vjetrova sa crvenih divova). Supernova može uzrokovati nezamislivu destrukciju, ali bez njih ne bi bilo života u svemiru. Mi dugujemo naše postojanje supernovoj, masivnoj zvijezdi koja je “umrla” mnogo prije nego što je naše Sunce nastalo.”

“Dok ovo pročitate Sunce će nuklearnom fuzijom u jezgru pretvoriti 3000 miliona tona hidrogena u 2980 miliona tona helijuma.”

“Da li bi ste preživjeli skok sa najveće litice u solarnom sistemu?

Vrlo moguće. Verona Rupes litica na Uranovom satelitu Mirandi je oko 20km duboka – 10 puta veće dubine nego naš Grand Canyon. Zbog niske gravitacije na Mirandi, trebalo bi vam 12 minuta padanja od vrha do dna litice, pri čemu bi dosegli maksimalnu brzinu oko 200 km/h. Čak i pri toj brzini, pad bi se mogao preživjeti sa odgovarajuće dizajniranim airbag sistemom.”

“Kada bi sve zvijezde stavili na istu udaljenost (npr. 10 parsec ili 32.6 svj. godina – udaljenost koja se koristi za procjenu apsolutne magnitude) noćno nebo bi izgledalo znatno drugačije. Vega (druga najsjajnija zvijezda sjeverne hemisfere) bi izgledala isto, ali bi Deneb npr. imao magnitudu -7 (nekoliko puta bi bio svjetliji od Venere i vidio bi se po danu, a po noći bacao sjenu), a naše Sunce bi imalo magnitudu 5 (bilo bi blijedo i imalo sjaj kao najmanje sjajna zvijezda malih kola).”

“U svemiru kojeg vidimo postoji minimalno 100 milijardi galaksija. Svaka od ovih galaksija ima barem 100 milijardi zvijezda. Dakle, u svemiru ima barem 10^22 zvijezda. Barem 20% ovih zvijezda ima planetu u naseljivoj zoni i možda inteligentni život.”

“Plazma (jonizovana materija, tzv. četvrto stanje materije) čini 99% sve materije koju smo detektirali u svemiru – to jest, sva materija u zvijezdama, maglinama, međuzvjezdana materija, dakle, sve ono što čini vidljive galaksije.”

“Zemlja bi postala crna rupa kad bi se njen radijus smanjio na 9mm (otprilike veličine klikera).”

“Udaljenost da nama najblize zvijezde moze se vizuelizirati tako sto se moze poredati 30 miliona Sunaca, jedno do drugog, ili 3 milijarde Zemlji, jedna do druge.
Udaljenost da najbliže galaksije (Andromeda) dobije se kada poredamo 25 naših galaksija (Mliječni put), jednu do druge – 2,5 miliona svjetlosnih godina.”

“U središtu naše galaksije nalazi se crna rupa mase 4,3 miliona veće od mase Sunca (Schwarzschild radijus od 12 miliona km ili 1/10 AU). U središtu divovske eliptične galaksije M87 (Virgo klaster) nalazi se crna rupa mase 3 milijardi puta veće od mase Sunca. Schwarzschild-ov radijus ove crne rupe je 9 milijardi km (2x udaljenost od Sunca do Neptuna).”

“Vozeći auto brzinom 110 km/h do najbliže zvijezde bi došli za 365 milijardi godina.”

“Najluminoznija (zrači najveću količinu energije u jedinici vremena) zvijezda koju poznajemo je zvijezda sa oznakom R136 (nalazi se u otvorenom skupu NGC 2070 u maglini Tarantula). Ona ima 8,7 miliona puta veći luminozitet od Sunca, sa površinskom temperaturom od oko 53000K i masom oko 315 masa Sunca.”

“Unutar Sunca može se smjestiti 1,3 miliona Zemlji.”

“U svemiru kojeg vidimo postoji minimalno 100 milijardi galaksija. Svaka od ovih galaksija ima barem 100 milijardi zvijezda. Dakle, u svemiru ima barem 10^22 zvijezda. Barem 20% ovih zvijezda ima planetu u naseljivoj zoni i možda inteligentni život.”

“Čitava zbrka oko zime i ljeta svodi se na razliku upadnog ugla Sunca. Naime, 21.06.2016. godine ugao elevacije Sunca za Sarajevo iznosio je 67.46 stepeni, a taj ugao će iznositi 22.54 stepena na dan 21.12.2016.”

“Zašto vidimo samo uski dio elektromagnetnog spektra (tzv. vidljiva svjetlost), a ne recimo radio talase ili gama zračenje? Zato što Sunce ima maksimalni intenzitet zračenja upravo u tom (“vidljivom”) dijelu spektra, i naše oči su evoluirale tako da maksimalno iskoriste sunčevu svjetlost.”

“Da li su boje na astronomskim slikama stvarne? Da li tako nešto možemo vidjeti kroz teleskop? Zašto ne vidimo manje svijetla nebeska tijela (galaksije, magline)?

U našim očima nalaze se dva tipa receptora svjetla – štapići (eng. rods) i čunjići (eng. cones). Postoji otprilike 120 miliona štapića i tek oko 7 miliona čunjića. Štapići su dosta osjetljiviji na svjetlo, ali samo čunjići detektuju boju i njima treba više svjetla da se aktiviraju nego štapićima. Zato u tamnim prostorijama objekti izgledaju bezbojno. Naime, bez dovoljno svjetla, čunjići u našem oku ne mogu adekvatno funkcionisati. Astronomski teleskopi, s druge strane, imaju dvije funkcije: da pomognu u razdvajanju dva jako udaljena objekta i da sakupe dovoljno svjetla. Npr. teleskop u La Palmi (Kanarska ostrva, smještena zapadno od Maroka) ima prečnik oko 10,4m i sa njim se mogu vidjeti farovi na autu koji se nalazi u Australiji. Međutim, kada pogledamo kroz veliki teleskop, galaksije i magline izgledaju zelenkasto-sive (čunjići su najosjetljiviji na zelenu komponentu boje). To je zbog toga što veliki teleskopi obično imaju veliko uvećanje, i kako se povećava uvećanje, luminozitet objekta koji se posmatra se smanjuje. U tom slučaju mogu se vidjeti određene strukture na objektima, ali skoro bez ikakve bez boje.

Ono što je zanimljivo je da naše oči imaju sposobost ekspozicije tek reda 1/16s. Nakon tog perioda, signal se šalje mozgu i tamo se vrši procesiranje informacija i dobija se percepcija vida. Vremenski period od 1/16s je beznačajan (to je poznato astrofotografima) sa stajališta otkrivanja nebeskih struktura i nije ni čudo da  našim očima nismo u stanju vidjeti mnogo toga u svemiru (evolucijski to nije ni bilo potrebno). Digitalne kamere mogu snimati sa velikim ekspozicijama, i upravo zbog toga se na slikama snimljenim ovim kamerama mogu vidjeti boje nebeskih objekata i njihovi detalji.”

“Nekoliko zanimljivosti oko kretanja Sunca…

– Kada je nastajo život na Zemlji, Zemlja je rotirala dosta brže nego sada, te je i Sunce prelazilo preko nebo puno brže nego sada. Dan je npr. trajao 5h, a percepcije sjene bile su nešto kao sada timelapse fotografija. Takođe, u tom periodu Sunce je bilo i 30% blijeđe.
– Plimni uticaj Mjeseca konstantno usporava Zemlju pa se Sunce kreće sve sporije i sporije preko neba. U dalekoj budućnosti dan na Zemlji će zbog toga trajati kao današnjih 40 dana.
– Pažljiva analiza pokazuje da je 1820. godine dan trajao tačno 86400 sekundi. Prije toga bio je kraći, a nakon toga sve duži i duži.
– Sunce je blijedo i nisko na nebu tokom zime, a živahno i visoko na nebu ljeti. Od važnosti je i odnos dužina dana i noći tokom ovih perioda.
– Na sjevernoj hemisferi Sunce se kreće nadesno, a na južnoj nalijevo.
– Stanovnici ekvatorijalnog područja Zemlje vide Sunce kako izlazi ravno prema gore sve dok se u podne ne nađe tačno iznad njihovih glava. Tokom poslijepodneva Sunce u ovim područjima pada kao olovna kugla ravno dole. Zbog ovoga su ovdje vrlo kratki zalasci Sunca. Nema puno romantičnih pjesama o zalascima Sunca u ovom području.
– Tokom godine dužine dana i noći nisu izbalansirane. Zahvaljujući atmosferi koja refraktuje (lomi) svjetlost, Sunce se čini kao da je na horizontu kada je zapravo zašlo. Tada vidimo tzv. solarni fantom, lažno Sunce. Ovaj trik atmosfere omogućava dodatnih 7 minuta Sunca dnevno. To je 40 dodatnih sati Sunca godišnje.
– Prelazeći nebo Sunce pređe vlastiti prečnik za tačno 2 minute.

– Kretanje Sunce je analogno kretanju minutne kazaljke na kuhinjskom satu kada se posmatra sa jednog metra udaljenosti.”

“Jupiter je planet s karakterom. Za razliku od npr. Venere čiji dan traje 244 zemaljskih (laganim džogiranjem na Veneri bi spriječili zalazak Sunca; slično važi i za Mjesec), dan na Jupiteru traje nešto manje od 10 sati. Iako oko 1300 Zemlji može stati u Jupiter, Jupiter se na ekvatoru kreće 24 puta brže nego Zemlja (50 puta brže od metka). To je tolika brzina da se njegovi oblaci pretvaraju u horizontalne tragove koji podsjećaju na boju bačenu na rotirajući stol. Velika brzina uzrokuje i značajnu spoljštenost Jupitera na polovima.”

“Patogene klice (bakterije, virusi, gljivice i drugi mikroorganizmi) su najčešći zametak oko kojeg se formiraju sniježne pahulje! One čine preko 85% svih zametaka pahulja. Slijedeći put kad negdje vidite idilični snijeg kako pada, obavijestite vašeg najboljeg hipohondričnog prijatelja da se unutar većine tih milijardi pahulja nalaze žive bakterije. Sniježna pahulja sadrži 1018 vodenih molekula. To je deset miliona milijardi. Deset sniježnih pahulja – koje mogu stati na vrh vašeg prsta – imaju isti broj molekula kao što je broj zrna pjeska na Zemlji. Ili zvijezda u vidljivom univerzumu.”

Sniježna pahulja sadrži 1018 vodenih molekula. To je deset miliona milijardi. Deset sniježnih pahulja – koje mogu stati na vrh vašeg prsta – imaju isti broj molekula kao što je broj zrna pjeska na Zemlji. Ili zvijezda u vidljivom univerzumu.

“We are always teamed with many other living creatures. Eighty percent of the DNA in our bodies is not human DNA, and this relatively new discovery is startling, because it forces us to realize that we are not discrete individuals, but biomes, like little forests or swamps.”

“Neki ljudi misle kako je većina zvijezda koje gledamo davno mrtva, nestala, da vidimo samo njihove slike koje dolaze godinama do nas. Ovo ne može biti istina jer se prosječan život zvijezda mjeri milijardama godina. Šanse da neka zvijezda umre u veoma kratkom periodu (100-1000 godina) tokom kojih njena slika putuje do Zemlje su minimalne. Pomnožite to sa brojem vidljivih zvijezda (npr. 6000) i još uvijek su izgled 1 na prema nekoliko stotina da čak i jedna zvijezda nije tamo.”

“Kvazari su rijetki zbog toga što više ne postoje. Postojali su nekada, negdje. Pokazuju UV, pojačanu aktivnost koju su galaktička jezgra u mladosti ispoljavala. Možda je naša galaksija bila kvazar u mladosti. Kvazari, ustvari, ne izbjegavaju naš prostor već naše vrijeme.”

“Koliko daleko od nas je Andromeda, najveća i najbliža galaksija koju vidimo golim okom? Astronautima kojima je trebalo samo 3 dana da stignu do Mjeseca trebalo bi 500 milijardi godina da dođu do Andromede. Sada gledamo Andromedu kakva je bila prije više od 2 miliona godina, tj. gledamo najdalju strukturu koje naše oči mogu vidjeti.”

“Mjesec je 450 000x manje svjetao od Sunca.”

“Ni na jednom drugom planetu ne postoje boje prilikom zalaska Sunca. Sunce jednostavno zađe za horizont, i to je to. Čak i na planetima koji se sporo okreću, kao što je Venera, nema nikakvih boja. Jedino Mars nudi neki anemični pokušaj zalaska Sunca. Zalazak Sunca je najduži ljeti jer nakon zalaska, sunčeva putanja je više horizontalna nego vertikalna. Sunce puzi nadesno odmah ispod horizonta, održavajući nebo svjetlim.”

“Tokom totalnog pomračenja Sunca svjetlije zvijezde se vide i, što je zanimljivo, one su obratne! Ako je ljeto, vide se zimska sazviježđa i suprotno.”

“Na našu sreću, Sunce nam je bliže zimi nego ljeti. To čini zime na sjevernoj polulopti nešto blaže, a ljeta nešto hladnija. Prije 13 000 godina bilo je upravo suprotno, a tako će biti ponovo u budućnosti kada se nagib ose naše planete pomjeri. Suprotno se upravo događa na južnoj polulopti gdje su zime hladnije, a ljeta toplija nego prije 13 000 godina. Na sreću po stanovnike južne polulopte, ova hemisfera ima mnogo više morske površine nego sjeverna. Tendencija vode da malo sporije grije i hladi zemlju čini klimu u tom području umjerenijom, što znači da su trenutno klime usporedive i na južnoj i sjevernoj hemisferi.”

“Nagib Urana od 98 stepeni omogućava mu zanimljiva godišnaj doba. Naime, tokom jednog obilaska Sunca koje traje 84 zemaljske godine, na Uranu ljetni dan traje 42 godine. Tokom tog vremena Sunće će uvijek biti napolju. Potom dolazi noć koja traje druge 42 godine, najduža noć u univerzumu.”

“Zemlja bi postala crna rupa ako bi se na neki način smanjila na veličinu klikera. Sve što treba da neka zvijezda (ili bilo šta drugo) postane crna rupa je dovoljna kompaktnost (za veliku gravitaciju) kako svjetlost ne bi mogla “pobjeći” sa nje. Mount Everest bi npr. postao crna rupa ako bi se smanjio na veličinu atomskog jezgra. Zabluda je da su crne rupe opasne za potencijalne interstelarne putnike. Možete se približiti i do 4000 km crnoj rupi mase 10x veće od mase Sunca bez osjećanja ikakvih posljedica. Ako bi naše Sunce hipotetički postalo crna rupa (nemoguće, jer nije dovoljno masivno), ostali bi u orbiti kao i ranije jer bi ukupna gravitacija ostala ista. Crna rupa Cygnus X-1 locirana je u sazviježđu Labud tako što je pronađena zvijezda (HDE226868) koja se mahnito vrti oko nepoznatog, vrlo malog, ali masivnog tijela. Bilo šta što se spiralno kreće prema crnoj rupi vjerovatno se vrti tolikim brzinama da pri tome nastaje rendgensko zračenje. I zaista, možete vidjeti kosti na svojoj ruci kada podignete ruku u tom pravcu.”

“Venera je, suprotno popularnom mišljenju, pakao, mjesto namjenjeno za ljude koji čine loše stvari – poput diranja sočiva prstima. Temperature su uniformne, kao da su regulirane termostatom iz pakla, i iznose oko 450 stepeni C. Atmosfera zaustavlja toplotu i stvara se efekat staklenika. Slijedi još loših vijesti: na površini je pritisak veći za 90x nego na Zemlji, što ga čini vrlo efikasnim Pretis loncem. Nekoliko sekundi na Veneri bi kravu pretvorilo u gulaš. Prva letjelica, ruska Venera iz 1970. “trajala” je samo 23 minute na Veneri.”

“Iskustvo koje mijenja prepcepiju i nakon kojeg više ništa nije isto: Ravan solarnog sistema moguće je vizuelizirati! I to ako (u glavi) povežemo (imaginarnom linijom) Veneru prilikom zalaska Sunca i  trenutni položaj Sunca  (ili mjesto na tlu koje je najsvjetlije nakon zalaska Sunca).”

“Ugaona širina Mjeseca je toliko mala da bi trebalo 180 Mjeseci poredanih jedan do drugog da se pokrije horizont do zenita. Mjesec je toliko mali da bi nam za prekrivanje cijelog neba trebalo 105 050 Mjeseci.”

“Earthshine je, na neki način, svjetlost koja je prešla trostruki put. Kada je ugledate na Mjesecu, vi ustvari gledate Sunčevu svjetlost koja je pvo došla do Zemlje, pa onda do Mjeseca, pa se zatim odbila ponovo do vaših očiju. Zbog ovog dodatnog vremena, earthshine je “starija” svjetlost nego svjetlo na osvjetljenoj strani Mjeseca koje se nalazi do nje. Ako bi Sunce iznenada eksplodiralo i nastupila tama, najprije bi nestala svjetlost sa mlade faze Mjeseca pa tek onda nakon par sekundi i Earthshine svjetlost.

“Solarni sistem čine Sunce i Jupiter. Ostalo je apendix.”

“Kada bi vanzemalji dolazili u naš dio svemira, gdje bi otišli? Koji dio našeg svemira (misli se na okruženje Mliječnog Puta) je najzanimljiviji, gdje je “downtown”, gdje je prava zabava? Da li bi upravo nas posjetili na tom putu? Odgovor je vjerovatno negativan, osim ako ih ne uzbuđuju španske i turske sapunice, transmitovane u svemir preko naših TV signala. Ako si normalan vanzemaljac najvjerovatnije bi išao prema svjetlima, prema centru grada. Dakle, gdje je Brodvej našeg dijela svemira?

Pa, najveća svjetla, ako dolazite u ovaj dio svemira, dolaze iz pravca tzv. Virgo skupa galaksija. Ovo ogromno kraljevstvo, skoro pa univerzum za sebe, vidljivo je na južnom nebu samo kroz teleskope i jače dvoglede. Očima ga, naravno, ne vidimo zbog velike udaljenosti. Naša galaksija je član skupa poznatog kao Lokalna grupa, u kome dominira Andromeda (M31). Drugi po veličini je naš Mliječni Put, nakon kojeg slijedi galaksija M33 (Galaksija Trougao). Tu su još i Magelanovi Oblaci koji se vidi sa južne poluopte Zemlje, nekoliko desetina patuljastih galaksija, i to je to. Moguće je da su sve ove galaksije (zajedno sa nama) nastale iz istog proto-galatičkog oblaka gasova. Veličina ovog skupa procjenjena je na oko 4 miliona svjetlosnih godina.

Enter Virgo skup, koji leži nekih 50 miliona svjetlosnih godina udaljen od nas, sa preko 2500 galaksija (!) u svom sastavu. Ovo odmah zvuči sumnjivo – kako je moguće da jedan skup (kao što je naš) sadrži 30-tak galaksija, a drugi preko 2500. Odgovor leži u činjenici da je naša lokalna grupa tek “produžetak”, “predgrađe” Virgo grupe galaksija. U Virgo skupu je Times Square našeg dijela svemira. Najveća galaksija u toj grupi je nemaštovito nazvana M87 (naziv više podsjeća na registraciju automobila) i nalazi se tačno u centru skupa. Ova galaksija je jedna od najvećih struktura u svemiru koje poznajemo, ali sigurno neće pobjediti u takmičenjima ljepote jer liči na običnu mrlju elipsastog oblika. Sadrži nekoliko triliona (milion miliona, 10^12) zvijezda i vjerovatno barem isto toliko planeta. U njenom centru je ogromna crna rupa (procjenjene mase između 10 i 100 miliona veće nego masa Sunca) oko koje kruži nebrojeno mnogo zvjezdanih skupova i zvijezda. Za bilo kojeg stanovnika ove galaksije, istraživanje samo te galaksije bilo bi sasvim dovoljno, zauvijek. Istraživanje ostatka univerzuma, uključujući i našu lokalnu grupu, činio bi se potpuno nerelevantno i nepotrebno.

Virgo klaster je toliko udaljen da, kada bi putovali brzinom bliskoj brzini svjetlosti vrijeme potrebno da se dođe do tamo bilo bi jednako vremenu koje je prošlo od vremena dinosaurusa. Čak i najsjajniji članovi ovog udaljenog skupa ne mogu se vidjeti golim okom. Tako, udaljena od pogleda, udaljena od naših misli, nevidljivo plovi ova ogromna struktura, naš “downtown”.”

“Koja je najčešća boja u svemiru?

Kao što znamo, većina maglina koje emituju vlastitu svjetlost su crvene boje. I to ne bilo koja crvena već uvijek ista duboka sjena crvene koja se pojavljuje na talasnim dužinama od 656,3nm (tzv. H – alfa). Ovo je najučestalija boja u svemiru jer nastaje kada elektron najčešćeg hemijskog elementa – Hidrogena postane dovoljno pobuđen da skoči na veću orbitu i potom se vrati nazad, pri tome emitujući foton (“česticu” svjetlosti). Najdraži skok elketrona je sa drugog nivoa u najniže energetsko stanje, koje niko ne vidi jer proizvodi nevidljivu UV svjetlost. Drugi najdraži skok elektrona je sa trećeg na drugi nivo, kreirajući pri tome spomenute crvene fotone koji preplavljuju univerzum. Svemirsko crvenilo može se vidjeti na bezbroj astrofotografija. Dakle, omiljena boja svemira je boja ruže iz vašeg dvorišta. Sjetite se toga kad slijedeći put poklonite nekome ružu.”

“Precesija Zemlje uzrokuje kretanje ose Zemlje za ugao od oko 47 stepeni (zbog čega se mjenjaju “sjevernjače” tokom različitih perioda) pri čemu jedan (precesioni) obrtaj Zemlje traje 25780 godina. Od svih zvijezda koje leže unutar tog kruga (koji opisuje osa Zemlje), Polaris je najsvjetlija. To znači da  tokom precesije Zemlje (u periodu od 26 milenija) ne možemo imati svjetlije niti preciznije sjeverne zvijezde nego one koju sada imamo!

Udaljenost od Polarisa do Vege može se iskoristiti kao prikaz precesionog kruga koji pravi osa Zemlje tokom 26 milenija. Inače, šanse da  ovako relativno sjajna zvijezda (Polaris) bude sjevernjača su dosta male (1/1000). Polaris rotira oko stvarnog sjevernog nebeskog pola opisujući krug ugaone širine oko 1,5 stepeni gledano sa Zemlje. U doba Mojsija i piramida, zvijezda Thuban je bila sjevernjača. Sedam hiljada godina prije izgradnje piramida, Vega i Deneb su se mijenjale u ulozi sjevernjače, i ponovo će za nekih 12 hiljada godina. Uživajte u Polarisu dok je tu.”

“Ljudi misle da kada pogledaju u nebo vide milione zvijezda. Ustvari, mogli bi preobrojati sve zvijezde koje vidimo na nebu za 20 minuta.”

“Funkcija teleskopa nije da učini objekte bližim nego svjetlijim. Teleskopi su, prije svega, pojačivači svjetlosti. Međutim, i najveći teleskopi vide samo 0.1% zvijezda oko nas.”

“Crna mačka na sunčevoj svjetlosti je oko 2000 puta svjetlija nego snijeg osvijetljen punim Mjesecom.”

“Tragovi astronauta koji su hodali po Mjesecu nadživjeće ljudsku rasu.”

“Obične crvene zvijezde su toliko “blijede” (slabog luminoziteta) da ih uopšte ne možemo vidjeti. Zato, kada primjetite crvenkastu zvijezdu na nebu – postoji desetak takvih koje možemo vidjeti golim okom –  možete sa sigurnošću zaključiti da su to divovske zvijezde. Samo zvijezda sa velikom površinom radijacije može kompenzirati tako slab luminozitet. Npr. zvijezda Betelgeza  u Orionu je toliko velika da kada bi je zamislili kao sferu veliku kao zgrada sa 20 spratova onda bi Zemlja bila tačka na kraju ove rečenice. Betelgeza je toliko velika da se, iako je udaljena 500 svj. godina, kroz Hubble teleskop vidi kao disk – sfera Betelgeze, naime, vidi se kao košarkaška lopta na udaljenosti od 1300 km. Sve druge zvijezde u teleskopima se vide kao tačkasti izvori svjetlosti.

Inače, Zvijezde koje “formiraju” sazviježđe Orion leže na udaljenosti od 20 do 2000 svjetlosnih godina od nas. Nikada ne bi mogli otputovati do Oriona jer bi uzorak nestao kako bi se približavali.”

“Zvijezde nisu u sinhronizaciji sa našim biološkim ritmom, pa je vrijeme “konstruisano” tako da prati kretanje Sunca koje najviše utiče na nas.”

“Dijelovi elektromagnetnog spektra koje ne vidimo (rendgenski zraci, gama zračenje, UV talasi, radio talasi) su sakriveni od nas jer osciluju prevelikim ili premalim brzinama da bi ih naši receptori u oki mogli detektovati.”

“Planeti su vidljivi samo zbog toga što “stoje na Suncu”, baš kao i sve što vidimo na Zemlji. Da planeti nisu obasjani Sunčevom svjetlosti, ne bi ih mogli vidjeti.”

“Šta li je sa američkim zastavama koje su njihovi astronauti iz Apollo misija postavili na Mjesec?! Pitam se da li su potpuno izbjelile nakon 40 godina UV zračenja.”

“Prosječna dužina rijeke (sa svim svojim krivinama), kada se podijeli sa dužinom koju bi ta rijeka imala kada bi išla pravo, jednaka je broju PI. Drugim riječima, rijeke su uglavnom 3.14 puta duže sa svojim krivinama nego kad bi pružili liniju od izvora do ušća rijeke.”

“Fun fact: brzina rotacije planete Venere oko vlastite ose je toliko mala (oko 6,5 km/h) da bi osoba koja džogira na površini Venere (pod uvjetom da je pritisak od oko 90 bara na površini Venere ne zgnječi, atmosfera od CO2 ne uguši i temperatura od oko 470 stepeni C ne sprži) mogla da spriječi zalazak Sunca.”

“Pri velikim brzinama ili na mjestima sa jakom gravitacijom događaju se zanimljive stvari. Vrijeme usporava (nije dobra vijest za one sa dosadnim poslom) i udaljenosti se smanjuju. Dilataciju vremena spominju mnogi Sci-fi filmovi, ali kontrakciju dužine rijetko spominju. Kontrakcija dužine praktično znači da ako bi mogli putovati brzinom od 99% brzine svjetlosti – svemir bi odjednom postao sedam puta manji nego što je sada. Zvijezda koja je udaljena oko 7 svjetlosnih godina (kao npr. Sirius) bila bi udaljena od nas samo jednu svjetlosnu godinu, dosegljiva za vaš slijedeći rođendan. Fudbalski stadion bi se smanjio na površinu manju od garaže. Ako bi se kretali brzinom od 99,9999999% brzine svjetlosti, faktor dilatacije vremena dosegao bi vrijednost 22361, što znači da dok bi vaš sat otkucao jednu godinu, na Zemlji bi prošlo više od 223 stoljeća. Mogli bi doći s tom brzinom do centra Mliječnog puta za jednu godinu. Sa toliko teritorije na raspolaganju, vaš socijalni život bi se značajno poboljšao. Naravno, kada bi se vratili na Zemlju sa takvog putovanja, zabava bi bila gotova. Tokom tog puta do centra naše galaksije i nazad, na Zemlji bi prošlo 45000 godina. Nova društva i napredne tehnologije bile bi vam neprepoznatljive. Ne bi se baš uklopili u trenutnu modu na Zemlji i imali biste sreće ako vas ne bi bacili u zoološki vrt.”

“Dok ovo čitate, Zemlja (i cijeli solarni sistem) vrše zanimljivo složeno kretanje. Ako razmotrimo brzine u jedinicama koje su nam poznate (km/h), evo kako to izgleda. Čovjek koji npr. leži i odmara na ekvatoru rotira brzinom od 1700 km/h (rotacija Zemlje oko vlastite ose). Zanimljivo je ovu brzinu uporediti sa brzinom rotacije Venere – 6,5 km/h – to znači da bi osoba koja džogira na ekvatoru Venere mogla da “spriječi” zalazak Sunca. Uz to Zemlja vrši precesiju tako da se mijenja položaj sjevernog nebeskog pola pa će recimo 14000. godine “sjevernjača” biti zvijezda Vega. Zemlja se kreće (tzv. obodna brzina) oko sunca brzinom od oko 107 000 km/h (kretanje poznato kao revolucija). Sunce i planeti se kreću zajedno otprilike u pravcu zvijezda Vega (sazviježđe Lira) brzinom oko 70 000 km/h. Cijeli solarni sistem se kreće oko centra galaksije brzinom od oko 870 000 km/h. Kolike su to udaljenosti govori podatak da Suncu treba oko 225 miliona godina da obiđe jedan krug oko centra Mliječnog puta. Smatra se da se Mliječni put kreće kroz svemir brzinom od minimalno 6 miliona km/h. Od začetka ljudske kulture, otprilike nekih 50 000 godina, sa Suncem zajedno smo kroz svemir prešli preko 42000 svjetlosnih godina. To je otprilike udaljenost do zvijezde Capella (sazviježđe Kočijaš).”

“U našoj galaksiji, prema procjenama na osnovu dosadašnjih istraživanja (teleskop Keppler), ima vjerovatno desetina milijardi planeta veličine slične Zemlji. Takođe, na nebu je mnogo više planeta nego zvijezda koje vidimo. A vidimo samo sjajnije zvijezde…”

“Kolegica ima originalnu ideju. Da neke kupole na džamijama po BiH (misli se na džamije na većim visinama/brdima) opremimo teleskopima. Time postajemo dominantna astronomska sila u regiji.”

“Da parafraziram Feynmana, astronomija je kao seks. Naravno, ima svojih praktičnih strana, ali ne radimo to zbog toga.”

“Ne obraćamo često pažnju na dugu koja ima neka vrlo zanimljiva svojstva. Duga, budući da nije realan 3D objekt, nema refleksiju niti sjenu. Ako uzmete ogledalo i posmatrate dugu preko njega – to će biti slika drugačije duge. Kada niko ne gleda – duga nije tu jer su za dugu potrebni Sunce, kapljice vode i vaše oči (ili kamera). Centar duge nalazi se tamo gdje vaša glava pravi sjenu na tlu. Što je niže Sunce, to je grandioznija duga. Nebo iznad duge uvijek je tamnije nego nebo unutar duge. Najveća elevacija duge je 42° iznad tla. Često se pored primarne duge nalazi i sekundarna duga, 9° od glavnog luka, i redovito je blijeđa i njene boje su obrnute. To se događa zbog sekundarne refleksije unutar kapljica vode. Prostor između primarne i sekundarne duge je uvijek tamniji od ostatka neba. Svaka osoba vidi drugačiju dugu.”

“Voda upija UV zračenje kad je mirna dok valovita voda reflektuje većinu UV zračenja. To znači da piknik pored jezera kada je vjetrovit dan nosi više rizika za opekotine od Sunca nego kad nema vjetra.
S druge strane, biljke upijaju skoro svo UV zračenje koje stiže sa Sunca. Obožavaju ga. Većina vegetacije upija preko 90% UV zračenja. Dakle, okolina dosta utiče na to hoćete li izgoriti na Suncu ili ne. Dok pjesak i snijeg reflektuju velike količine UV zračenja prema vama, trava to ne radi. Ako ste osoba sa svijetlim tenom, planirajte svoj izlet u parku, ne pored jezera.”

“Zanimljivost: fotonima koji se proizvode u centru Sunca treba i do milion godina da dođu do površine Sunca, što znači da je svjetlo koje gledamo na Suncu nastalo prije milion godina.”

“Gledajući prirodu uglavnom pomislimo da svijet biljaka najviše voli zelenu komponentu Sunčeve svjetlosti. Ali lišće, biljke, trava ustvari ne vole nimalo “zeleni dio spektra”. Oni se hrane uglavnom plavim i crvenim dijelom Sunčeve svjetlosti. Trava reflektuje nazad zeleni dio Sunčeve svjetlosti, i upravo to je razlog što travu vidimo kao zelenu. Suprotno intuiciji, jedina stvar koju vidimo kada posmatramo nešto su Sunčeve “neželjene” talasne dužine.”

“Upravo mi je naum pala zanimljiva ideja. Hajmo tražiti od vlade Srbije da nam reparira opservatoriju kao ratnu odštetu. Siguran sam da će Vučić i Nikolić biti spremni na tako nešto.”

“Svako jutro za doručak zvijezda jedna snagu daje.
Kad slijedeći put pogledate u zvijezde koje nam ne izgledaju ništa posebno, sjetite se da je većina hemijskih elemenata nastala eksplozijom džinovskih zvijezda i da je solarni sistem, i mi s njim, nastao od zvjezdanog praha. Mi smo djeca zvijezda…”

“Most of the fuels we use derive their energy from trapped solar rays. In photosynthesis, sunlight and heat make chemical energy (in the form of wood or fossil fuel); fire uses chemical energy to produce light and heat. So a bonfire is basically a tree running in reverse.”

“Zemlja je dobra u stvaranju života, a još bolja u njegovom uništenju. Sretan vam dan Zemlje.”

“Dvije zanimljivosti oko zvijezda:

1.) Većina zvijezda koje vidimo na nebu su binarni (dvojni) sistemi ili višestruki sistemi zvijezda. Binarne i višestruke zvijezde predstavljaju sistem od dvije ili više zvijezda koje su toliko međusobno blizu da se kreću jedna oko druge, odnosno, da se okreću oko zajedničkog težišta na eliptičnim putanjama (zajednički centar mase). To znači da je naš (solarni) sistem (1 zvijezda, Sunce) više anomalija nego pravilo.

2.) Skoro svaka zvijezda koju vidimo na nebu je veća i luminoznija (misli se na apsolutni luminozitet koji zavisi od radijusa zvijezde i njene površinske temperature) od Sunca. A Sunce ima veći luminozitet od 85% zvijezda u Mliječnom putu. Inače,opseg luminoziteta zvijezda je veliki, pa su tako tzv. crveni patuljci i do 50,000 puta manje luminozni od Sunca, a zvijezde nazvane super-divovi mogu biti i do 1,000,000 puta luminoznije od Sunca (Wolf-Rayet zvijezde imaju luminozitet i do 8,7 miliona puta veći od Sunca, temperature do 200 000K, i mase do 315 puta veće od mase Sunca). Na osnovu luminoziteta mogu se procjeniti i mase zvijezda, i otprilike važi zakonitost da ako je masa neke zvijezde 2x veća u odnosu na neku drugu zvijezdu, njen luminozitet je veći za oko 10x. Ekstremno velikih zvijezda na nebu nema mnogo jer je njihov “životni vijek” dosta kraći od stabilnih, manjih zvijezda kao što je npr.Sunce.”

“Šta ako je naš cijeli svemir u jednoj kugli vode na nekom regalu u sobi nekog vanzemaljca koji je dobio 2 za taj projekt u školi?”

“Vidite, stvar je u tome što ja mogu živjeti sa sumnjom, s nesigurnošću, i s tim što ne znam. Mislim da je puno zanimljivije živjeti neznajući, nego imati odgovore koji su možda krivi. Ja imam približne odgovore i moguća uvjerenja i različite razine sigurnosti o različitim stvarima. U ništa nisam potpuno siguran, a o mnogo stvari nemam pojma — kao na primjer, ima li smisla pitati “zašto smo ovdje”, što bi takvo pitanje značilo. Možda ću malo razmišljati o tome; ako ne uspijem ništa pametno smisliti, preći ću na nešto drugo. Ali ne moram znati odgovor. Ne osjećam strah zbog toga što ne znam stvari, što sam izgubljen u tajnovitom svemiru bez da imam ikakvu svrhu — što je izgleda slučaj, koliko ja vidim. To me ne plaši. (Richard Feynman)”

“Deep sky snimci teleskopa Hubble nešto najfascinantnije što smo uspjeli snimiti u svemiru: “Perhaps you see where I’m going with this. If there are 5,000 galaxies in the image, and it would take 15 million such fields to cover the sky, then there must be about 5,000 x 15 million = 75 billion galaxies visible in the sky. At least; some will still be too faint to see even in this Hubble image.”

“Jednom sam dobio razglednicu na kojoj je bila planeta Zemlja. Pozadi je pisalo: “Voljela bi da si tu…”

“Jednom je Nјutn posjetio prijatelјa kod koga je za večeru bila pripremlјena piletina. Mada je sto bio postavlјen i iznijeto pečeno pile u pokrivenoj posudi, Nјutn je izašao za trenutak do biblioteke, ali je potpuno izgubio pojam o vremenu i vjerovatno zaboravio na večeru. Nakon dužeg čekanja domaćin je podigao poklopac, počeo da jede i konačno pojeo pile. Želeći da se našali sa Nјutnom, stavio je kosti u posudu i poklopio je. Kada se Nјutn konačno vratio, izvinuo se domaćinu, sjeo za sto i podigao poklopac. Vidjevši ostatke u posudi, rekao je: „Oh, izvinite, ja sam potpuno zaboravio sa smo već večerali“.”

“random fact: Sunlight, at an effective temperature of 5,780 kelvins, is composed of nearly thermal-spectrum radiation that is slightly more than half infrared. At zenith, sunlight provides an irradiance of just over 1 kilowatt per square meter at sea level. Of this energy, 527 watts is infrared radiation, 445 watts is visible light, and 32 watts is ultraviolet radiation.”

“You don’t make a photograph just with a camera. You bring to the act of photography all the pictures you have seen, the books you have read, the music you have heard, the people you have loved. (Ansel Adams)”

“It requires a much higher degree of imagination to understand the electromagnetic field than to understand invisible angels. ” (R. Feynman)

“Sretan Dan državnosti svim BiH građanima! Karakteristični motiv sa naših stećaka je prijateljski raspoložen Lovac (sazviježđe Orion) i iznad njega (najvjerovatnije) prikaz eksplozije Supernove (SN 1054) koja je bila vidljiva od 4. jula 1054. godine.”

“skoro 10% svih poznatih otvorenih zvjezdanih skupova u našoj galaksiji leži u pravcu Kasiopeje…”

“Prečnik atoma manji je od prosječne visine čovjeka onoliko koliko je prosječna visina čovjeka manja od razdaljine između nas i zvijezde Alpha Centauri…”

“Matematički gledano, crne rupe bi mogle biti mjesto u prostoru gdje je univerzalna funkcija koja definiše svemir podijeljena s nulom.”

“The International Space Station travels 7700 km in 1 second during its orbit around Earth.”

“Black is the absence of color, conversely white light—like that which comes from the Sun and other stars—is a combination of every color.”

Advertisements

2 thoughts on “Postovi s one strane vremena

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s