Osnovna obrada u Nebulosity

Nakon stakiranja imamo više ili manje lijepu fotografiju na kojoj se malo toga vidi jer je tamna. Tamna je zato jer je linearna, nerastegnuta. Od ove točke kreće obrada. Na slici je prikazana takva situacija, otvoren stack tj. bar bi trebao biti, koristim Spacewalker-ovu andromedu koja je stakirana u Dss-u. Dakle, pretpostavljamo da je slika linearna. U gornjem desnom kutu je histogram koji je samo u funkciji prikaza na ekranu. Sa kvačicom u polju “auto” sam će pokazati cijeli dinamički raspon. Da bi mogli vidjeti što nam je zapravo na slici, potrebno je tu kvačicu ukloniti te približiti donji klizač lijevoj strani.
To je prikazano na drugoj slici pod nazivom “screen stretch”. Sada možemo dobiti bolji uvid u ono što imamo u neobrađenoj slici. Kao što je uobičajeno, nakon stakiranja pozadina nije ujednačena kako treba pa prije ičega drugoga treba ujednačiti pozadinu.

Neutralizacijom pozadine dovodimo zapravo balans boje u početni red, tj. poravnavamo vrhove histograma. To je u Nebulosity-u vrlo jednostavno napravljeno i zapravo je idealno za početnike jer nema mukotrpnog nabadanja parametara. Skripta je automatizirana i radi sasvim dobro. U izborniku se odabere “Image-Adjust colour background” što je prikazano na prvoj slici BN-izbornik.
Pritiskom na tu opciju otvara se novi prozor, koji automatski poravna histogram a u isto vrijeme promijeni se i izgled slike na ekranu, što je zapravo preview u realnom vremenu. Nije potrebno petljati po klizačima pojedinih kanala, ovo je dovoljno dobro za sve početnike i one koji se tako osjećaju.  Jednostavnim pritiskom na tipku Done potvrdite akciju i neutralizacija se primjeni na sliku. Sad sve skupa izgleda normalnije, slika BN-poslije.
Nakon neutralizacije pozadine u principu je već balans boja tu negdje ali za svaki slučaj imamo na raspolaganju također jako dobru skriptu koja to napravi ili popravi brzo i efikasno. Izbornik-“Image-Auto color balance” pritiskom na funkciju Nebulosity napravi automatski balans boja. U većini slučajeva je u redu, iznimno treba još poraditi na tome za što postoji opcija “Adjust color scaling”. To treba koristiti ukoliko je jako gradijent prisutan na slici ili su se koristili nekakvi filteri, npr CLS.

Za korisnike mono kamera: Nakon stakiranja prije svega ovoga trebaju upotrijebiti skriptu za spajanje kanala koja se nalazi u izborniku “Image-LRGB color synthesis” Primjena je jednostavna, obzirom da mono kamere koriste uglavnom napredni astrofotografi ovdje se nećemo baviti s tim.

Nakon predradnji oko pozadine i boje u Nebulosity programu nema nekih većih mogućnosti daljnje obrade linearne slike kao npr. Pixinsight pa je sljedeći logičan korak rastezanje histograma.
Najbitnije je kod ovog koraka je da se ne odsijeku tj. klipaju tamniji dijelovi.
Nebulosity nudi tri načina za ovaj korak. Levels/Powerstretch, Digital development i Curves. Za početnike, kojima je namijenjen ovaj tutorijal ja svakako preporučam korištenje drugog izbora, Digital development rutine (DDP). DDP možemo gledati i kao levelse za hendikepirane(  :zubo: ), nudi asistenciju na početku jer otprilike izabire vrijednosti koje su zapravo loše ali su dovoljno blizu da se pronađu ispravne i ne odreže se bitniji dio podataka. Naravno ako se razumije što se treba raditi i kakav rezultat treba biti.
Krenemo redom:
Izbornik-Image-Digital development. Otvara se prozor koji je prikazan na slici ddp-funkcija. Opcije koje predloži skripta budu dovoljno blizu da se vidi da je histogram rastegnut, ali često postavke koje izabere Nebulosity odrežu previše signala.
Imamo tri klizača. Gornji u principu ne diramo, nema potrebe. Srednji klizač, X-over, je ekvivalent lijevog klizača u levelsima u drugim programima i njime kontroliramo odrezivanje lijevog kraja histograma. Donji klizač je ekvivalent srednjeg u levelsima i njime se kontrolira rastezanje histograma.
Donji klizač-pomicanje lijevo rastezanje je jače. Pomicanje desno rastezanje je manje.
Srednji klizač- pomicanje lijevo ostavlja više detalja u tamnim dijelovima, pomicanje desno reže detalje i podiže kontrast. Ne smije se pretjerivati niti s jednim, manje je uvijek bolje.
Na drugoj slici je povećan zoom da bi se lakše vidjeli detalji pozadine. Srednji klizač je na vrijednosti oko 1100 što je još uvijek previše desno ali se ipak u pozadini naziru artefakti što je zapravo šum i treba se nazirati jer ga ima na slici.
Na trećoj slici je taj isti detalj ali sa srednjim klizačem pomaknutim još više u desno, na vrijednost oko 1400 i tu se vidi uniformna crna tamna pozadina, očito je da je histogram odrezan puno previše i gube se detalji. Ovo nije dobro i zato treba biti pažljiv sa tim klizačem.
Metodom pokušaja i promašaja brzo se dolazi do nekog optimalnog rezultata jer je i ovaj dio napravljen da vrši korekcije u realnom vremenu tako da nije potrebno koristiti undo ili redo tipke.
Napomena je da DPP funkcija radi dobro ako pozadina nije presvijetla, što se podrazumijeva ako se koristi linearni zapis. Svakako nije dobro koristiti DPP nakon levelsa, osim u slučaju kad u levelsima približavamo histogram u lijevo ako je kojim slučajem previše desno.

Nakon rastezanja histograma ostalo je još ponešto što se može odraditi u ovom istom programu. Prvo je na redu skidanje šuma. Šum je nužno zlo po fotografijama najviše iskače po tamnim dijelovima pozadine ili slabim maglicama i nakon jakog rastezanja histograma može izgledati ružno. Ako ga ima možemo ga izbjeći tako da slabije rastegnemo histogram ali time se odričemo i detalja u fotografiji. Ili možemo primjeniti neki od alata za redukciju šuma. Nebulosity nudi dva, Adaptive Median Noise Reduction i GREYCstoration. Ovaj drugi je zapravo program za sebe integriran u Nebulosity, moćan je i malo složeniji pa zaslužuje da se njemu posveti poseban tutorijal.
Za početak dovoljna će biti Adaptive median funkcija. Funkcija se vodi time da želimo skidati šum isključivo po tamnijim dijelovima fotografije  što je zapravo dovoljno točno.
Odaberemo Image-Adaptive median noise reduction i pojavit će se prozor kao na slici “adaptive median NR”. Klizačem odabiremo količinu redukcije (zapravo rutina radi tako da preklapa originalnu sliku sa filtriranom slikom preko median funkcije a klizač nam je alat za odabir količine preklapanja. Radi slično kao i blending layera u PS-u, opacity klizač). Pošto radi samo na tamnim dijelovima slike detalji su sigurni, neće nestati.
Od ovoga načina redukcije šuma ne treba očekivati čuda ali ipak malo pomogne. GREYC je ipak sasvim nešto drugo i alat je moćan.

Prije redukcije šuma slika je zarotirana za 180 stupnjeva, kako i gdje se to radi vidljivo je na slici “rotacija”

Nakon smanjenja šuma spremni smo za umjereno pojačavanje saturacije. To je vrlo jednostavan postupak, kao i sve u ovome programu.
Jednostavno preko izbornika Image-Adjust hue/saturation. Otvorit će se novi prozor, kao na slici “saturacija”. Srednji klizač je zadužen za kontrolu intenziteta boje, prema vlastitim afinitetima pomicanjem u desno pojačavamo boju. Netko voli više, netko manje, stvar ukusa.
Zadnja stvar za obaviti u Nebulosityu za početnika je eventualno pojačati kontrast. Za to postoji alat Curves, također u izborniku Image.
Kad se otvori prozor sa krivuljama, dovoljno je odabrati opciju Contrast i pritisnuti tipku Done. Rezultat je vidljiv.
I to bi bilo to za početak, ispadne sasvim pristojna slika, bez previše muke i nabadanja. Tko zna može dalje u PS-u preći na kozmetiku, igranje balansom boja i crtanje po slici :zubo:
Nebulosity daje još nekih dodatnih opcija kao što su već spomenuti GREYC ili pixelmath, ali te su za obraditi u zasebnim tutorijalima jer nisu baš za početni nivo.

(autor: Marko Rukavina)

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s